Naša Zemlja
Da li je ikom palo na pamet
Da je naša kugla zemaljska živa i prava?
Ona stalno nešto mijenja i stvara
A ne samo živa bića i ljudi.
Iznad nje, oblaci i atmosfera
Na njoj, tlo i more
U njoj, utroba njena, magma,
Zemlja, kamen, šljunak, pijesak, voda.
A tek njeni „fiziološki“ aspekti
Magnetizam, gravitacija, kristalna rešetka,…
Iz nje kad vulkan grune, ona progovara,
Samo, tko čuje?
Svi vide kad se rijeke izliju, mora izdignu,
A ona tada plače, krvari i viče
Al ' je l' je itko čuje, vidi…
Svatko sebe tada spašava,
A u njoj se sve pretumbava.
Ee, Zemljo naša draga, majko naša
Što sve što imaš nama daješ.
Kroz šume dišeš i nama čisti zrak daješ,
Svakom živom biću utočište neko si našla.
Surađuješ sa Suncem, Mjesecom,
Okolnim planetama i zvijezdama,
Nježno se okrećeš, dan i noć nam daješ.
Ravnotežu uspostavljaš, ljepotu nudiš
I izbore na svakom dijelu sebe
Pa tko kako voli nek izvoli.
Svojim prirodnim zakonima nas podučavaš
A da li netko istinski za Tebe mari?
Sve Tvoje mi koristimo i trebamo
I bez Tebe ne možemo
Ti si naša majka,
Naš dom i otac.