Moja ulica je najljepša ulica…
U njoj snijeg najdulje ostaje bijel,
Na radost djece koja se tu na maloj nizbrdici
Cijeli dan sanjkaju i kližu.
Tu ne može proći pauk,
Pa je uvijek puna parkiranih auti
Subotom i nedjeljom kad se na plac ide,
A besplatno je.
Moja ulica najljepša je ulica…
Jer ide u slovo U i moja kuća i još dvije
Su od zavoja do zavoja na južnoj strani
Uvijek obasjane suncem i okovane
Tišinom okolne buke placa.
Moja ulica je najljepša ulica,
Jer tu cvatu ruže na plotovima i vrtovima
Ispred kuća i ne zna se
Čija okućnica je ljepša.
Moja ulica je najljepša ulica,
Jer tu sam provela bezbrižno djetinjstvo
Sa vršnjacima i djecom svih generacija
Igrajući se lovice, lopova i pandura,
Kauboja i indijanaca,
Puštajući zmaja trčeći po travi
Današnje ulice H. Macanovića
Koliko me noge nose skroz gore do potoka.
Tu smo jurcali prije škole, poslije škole,
Igrali graničara ispred Travančije na livadici,
A današnjem
raskršću kod dućana Bio Bio
Između Pakoštanske i H. Macanovića.
Moja ulica najljepša je ulica…
Jer u njoj spavaju sve uspomene moje.
Hodam kraj placa i sjetim se kuruze
Kroz čije redove smo se natjecali trčeći
Do potoka i natrag, dok su nas oštri
Listovi nježno rezali po koži i
Svoj trag ostavljali.
Moja ulica najljepša je ulica…
Jer se u njoj svi susjedi rado razgovaraju
I nisu važne godine, ni generacije,
Već pripadnost Pakoštanskoj ulici.