O sole mio…
O more milo…,
Tako si tamno i gusto
I držiš me čvrsto.
Na zalasku sunca
U smiraj dana
U zagrljaju tvom plutajuć
Disati mogu lako.
Dok sunce mi pogled
Kroz šarenicu oka upija snažno,
Morski mi ioni kroz kožu tkivo hrane.
O sunce moje, tvoje zrake kroz
Zjenicu oka putuju do amigdale,
A ona mozgu prave signale daje.
O sole mio…
Amigdala puna sveg spektra boja
Ravnotežu u tijelu poštovati mora.
O more milo…
Kroz punu bateriju tvojih iona
Plivajuć do zdravlja – postići je moći.
Crveno sunce lijevo od ramena
Spušta se u plazmu od mora.
Sad je plutat dobro u trenu tom
I svjedokom smjene dana i noći biti.
O more milo,o sole mio!
Desnim krajičkom oka
Visoko na nebu mjesec namiguje
Dok rumeno sunce sneno
U morsku postelju umorno pada,
Svjedok sam te blješteće moći nagovještaja noći.