15.08.2018. 23.h
Prošla je godina i petnaest dana od početka mog pisanja.
Za mene je nastupila nova epoha na više nivoa.
Drugačije sad pišem i promjena je vidljiva.
I je se osjećam drukčije- starije, zrelije, iskusnije.
Da li sam bolja, pametnija, mudrija, sretnija,…- vjerujem
da sve što sam doživjela, proživjela i što doživljavam ostavlja trag kao dio mozaika
mog životnog puta i vjerujem da sam iznutra bogatija, smirenija i sretnija. Rekla
bih da rastem svakog dana.
Zahvalnost i prihvaćanje imaju naglasak svakog dana.
Danas je Velika Gospa i na blog ću staviti (kad ću imati
internetsku vezu) pjesmu napisanu od prije godinu dana.
Danas bih napisala:
Pomalo uživam
Smireno prihvaćam
sve što mi dolazi
Zahvalna sam na
svemu
Nije sve idealno
Al po mojoj je
mjeri.
Kockica po kockica
Stvara se mozaik
mog životnog puta
I kad se osvrnem
Vidim zlatne
zvjezdice
Što blješte i
svijetle
I ja sam
sretna
Jer i drugima
osvjetljavaju put.
Osjećam mir, zahvalnost i ljubav…
Duša me vodi u
iluziji ovog života.
I ja sam sretna
zbog toga.