Galeb, more i ja,
Kamen s potpisom u vodi
I prekrasna ideja se rodi.
„Dođi u hlad sjesti“ velim, „idemo jesti!“
Jutarnja tišina uz pokoji sneni valić
I lagani šum mora…
Ljudi se kupaju, brodići plove,
A Sveti Mihovil nedaleko
Ponosito stoji.
Odjednom jedan crveno bijeli
I dva siva u niskom letu
Omeli sujetu.
Al nitko se od njih preplašio nije,
Jer prelet je spomen na ´95-tu.
Iako mene sjećanje vuče na ´91.
Kad su isto iznad mora
U niskom letu skoro preko plaže
Prijetiti stali avioni jugoslavenski.
Evo još tri, ne znam im ime,
Al pogled odostraga
Kasni za zvukom,
Pa vidjeh sliku bijelih krila
U daljini kao tri kolibrića fina.
Kad evo opet , još tri
Točno iznad nas,
Nježnim zvukom i debelog trupa
Sa šahovnicom na vratu,
„školski“ kaže Zoran blago.
Sad kroz poseban šum
Tri „bumbara“ žuta,
Ispred oka zakrečući prođu,
Do Ugljana dođu i
Vrate se natrag ,
Da zlu ne treba pogase vatru.
Na plavom čistom nebu
Danas je svečana gužva.
Promet je paradni i ponosom ispunjen.
Srca nam čista i ushita puna kliču
„Oluja, oluja!“