13.08.2018. u 22.37. h u Bosiljevu
Sjedim ispod trijema i gledam u nebo puno zvijezda. Mrak je.
Htjela bih napisati nešto pa palim četiri svijeće. Previše je. Jedna je
dovoljna. Svijeća mi kapne po papiru. Neka. Uspomena na ljetnu gorsku ugodnu
noć.
Kukci su glasni i svakakve zvukove ispuštaju. Noćna buka.
U daljini pas laje. Moj u kući spava i glasno diše. Iznad mene tamno nebo i
treperenje zvijezda i moje svijeće.
U desnom kutu bijeli se Mikina kuća na brdu ispod
zvijezda. Iznad nje treperi vijenac od zvijezda. Čudesno! Svakih par minuta
prođe neki avion i padne pokoji meteor. Preko neba neka svjetlost stalno
treperi. U daljini sijeva i negdje sa zapada nevrijeme se sprema. Na stolu
treperi plamen svijeće, a iza mene solarni patuljak također treperi.
Izgled noći čaroban, ali buka velika: kukci neki smireno
u ritmu uspavljuju, a drugi razbuđuju. Auti na viaduktu glasni. Promet je velik
noćni. Zvukovi odasvud pomalo zastrašujući. Čak i kruške počele padati sve
češće pa odzvanja lim na krovu sjenika.
Bacim još jednom pogled na Mikinu kuću ispod zvijezda,
ugasim svijeću i odlučim tu sliku spremit u sjećanje, pa krenem u krevet.
Laku i mirnu noć želim svima!
