Duh me vodi, riječi su potekle,
Teku i teku, dok se ne uliju u rijeku.
A rijeka nezaustavljivo nosi dalje
Brzacima svakakvim,
Ponegdje kroz slapove
Veće i manje,
Negdje zastane,
Obljubi kamenje,
Dio nje prođe kroz mlinove.
Ona zna kuda teče, ide,
Koliko je duga, široka i
Koja je njena uloga dok se kreće.
Dok ne dođe do kraja svog toka
Gdje će sve svoje misli i djela
Predati nečem mnogo većem-moru.
More života će to prihvatiti,
Svojim sadržajem obogatiti,
Kroz valove dalje širiti na sve
Veće udaljenosti do oceana.
Ocean je povezan sa svime,
Morem, zrakom i kopnom i
Lijepe riječi i misli prenijet će svima.