Ptice i ja i zvuk automobila sa obližnjeg viadukta
Nikad dosad sama u selu nisam bila.
Slušam raznovrsne cvrkute i razgovore ptičje
I mislim kako mi ne treba nitko.
Priroda i ovo bosiljevačko okruženje neku puninu daju.
Mekana zelena netom pokošena trava,
Vjetrić što
magnoliji listove broji, nježno ih skida
I okolo njima tlo prekriva,
Žute narcise i forzicije, pokoji ljubičasti tulipan i
Prekrasni tamnorozi cvjetovi breskve
uz mir i spokoj nude mi ushićenje.
I moj pas uživa u bajkovitoj idili
I tko bi sad išao doma ako ne mora.
Ubrat ću si naramak narcisa jer ih puno ima.
U svaku prostoriju ću ih stavit
Da mi mirisom proljetno Bosiljevo dočaraju.
Gledat ću ja po povratku u Zagreb
Sve te snimljene fotografije bajkovite seoske idile.
No, samo moj Zoki, Loni i slatkast miris narcisa
Tješit će me i nostalgiju u srcu umirit.