četvrtak 19.04.2018. 23h
Još nije vrijeme da pišem priče. Možda samo neke uvertire kao fotografske priče.
Osjećam da u meni čuči mnoštvo priča, naročito ona kako sam iz jedne škole prešla u drugu, zahvaljujući Šuvaru i kako sam postala ovo što danas jesam - profesor TZK i kako imam osjećaj da me netko odozgora cijelo vrijeme vodio i nebesa mi pripremala put da sam baš tu gdje danas jesam i da radim to što radim. A danas i pišem.
I toliko toga se preklapa da ne znam od čega bih počela. Mogla bih pisati cijelo vrijeme, no druge obaveze me u tome sprečavaju.
Možda da krenem od roditeljskog sastanka večeras. Prije samog početka, još dok smo se družili i skupljali pred školom jer je bilo toplo i lijepo predvečerje, jedna mama dala mi je bijelu kovertu naslovljenu na Mirjanu Novu i pri tom rekla da to pročitam u miru doma. Koverta je bila otvorena i brzo sam letimično pregledala poduže rukom pisano pismo. Predivan osjećaj me preplavio jer sam odmah znala da se ono tiče moje knjige i njenog doživljaja nakon promocije i čitanja knjige. Tako je i bilo.
Taj osjećaj sreće i iste valne duljine potvrdio je samo jedan duboki pogled, pogled kroz oči do duše. A pismo je tako divno, iskreno, jednostavno i tako puno govori o mojim stihovima, njenom promišljanju života, njenom slaganju s tim što pišem i potvrdi da sam na pravom putu, da sam riječima dotakla srodnu dušu koja zna i živi isto što i ja - da je mir najvažniji u srcu i duši, odnosno kako je ona napisala da je "mir najvrednije što čovjek može imati". A iz mira stvara se sreća, ljubav, zadovoljstvo i promjena koja zahvaća sve pore života.
Ja sam tako sretna kao dijete koje je dobilo sestru. Citirat ću još samo zadnju rečenicu:"Od srca srcu, od duše duši". Moje srce je sad stvarno puno sreće, spokoj mi u duši, toplina mi se širi cijelim bićem. Hvala ti draga majko moje učenice na tome!
Ovaj srebrni notes u kojeg sada rukom pišem (sutradan ću to sve u laptop prepisati) na zadnjoj unutrašnjoj strani korica ima veliki džep. Sada znam da to je mjesto za ovakva vrijedna pisma.
I opet je sve došlo na svoje. Hvala ti Bože na tome!
