Ja sam samo ležala
A prašina se slijegala.
Branko je dolazio
I klopu donosio.
Loni je repom u snu mahala
I nogama po podu grebala.
Meni je sve stalo
A cijeli svijet se dalje kretao.
Nakon početne agonije,
Drugi tjedan malo sam bolje,
Pa gore, ko u nekom limbu.
Svaki dan se varaš da ti je bolje
Samo se u ogledalo ne smiješ pogledat.
Ono istinu kaže
A meni to stvarno sad ne paše.
Svašta sam ja u životu sa
Svojim bližnjima prošla
I prepoznajem znakove
Kad je nekome dosta.
Ne želim vjerovat ono što vidim
Opet mi avet na ramena sjela.
Bože pomozi mi,
Ovakva nikome ne trebam!
Iscijeli me, molim Te
Valjda me još neka duša
Na ovom svijetu treba!