Lomača i vatra
Jesem mu gajde
Taj moj Zoran opet
Vatru na lomači pali
U nedjelju popodne
Umjesto da se strpi
Da sumrak padne
Kad svi ljudi prozore zatvore.
I tada da uživa u okrilju noći
U plamenu velikom žarkom
I jezikovim plamićcima.
Kad već vatru voli,
Da njenu moć i preobrazbu gleda.
Vatra čisti, pali i žari
Pročišćava i obnavlja,
Pa kad bi znao usput
Mentalno neku lošu stvar
Il traumu neku,
Vatru da zamoli da mu je spali!
