Preskoči na glavni sadržaj

Današnji pogled u prošlost




Na sredini mora val se pjeni
U daljini bistro vidi se Diklo.
Povrh njega zelena šuma
A iza Velebit sivi ponosito stoji.

Iznad njega šlag od oblaka lebdi
Kao duga bijela tanka fila
Povrh torte što stoji.
U dugačkom nizu vrhove skriva
I u meni zazubice izaziva.

Pogled otputuje za galebicom što leti.
Noćašnja bura otpuhala sparinu
Pa svima popravila neku dioptriju.
Nešto malo ulijevo u šumi navrh brda
Crkvica se nazire i okolno selo u krug
Kao stado ovaca pribire.

Sjećanja mi odu u djetinjstvo moje
Jer tu sam ljetovala od pete do petnaeste.
Bojala se rakova i duboke vode,
Cijeli dan na plaži bila,
S djecom se igrala,
I svaku djevojčicu u vodu i van ispraćala.

Bez zaštite i slobodna bila,
Te prve opekotine po ramenima dobila.
Tri dana sam gadno fasovala
Octene obloge na mjehure stavljala
I noću od bola i smrada nisam spavala.

Nestašna sam bila, mami neuhvatljiva,
Neposlušna, svoja, dok si trčeći za starijim bratom
Nos na betonu zajedničke kuhinje nisam slomila.
To me malo primirilo,
Mami u krilo za utjehom bacilo.

Sijedi barba me uz majku tješio,
Brat mi se rugao,
Al glavno da se doktoru
U Zadar nije moralo.

Kvrga na nosu ostala do današnjeg dana.
S takvim nosom sam trenirala,
Fakultet završila, pa i muža našla.
Nikad ga nisam skrivala iako mi smetao.
Dobila ja zadnjih godina od đaka…
Bar pet puta godišnje ,
Lopta ga udarila i malo izmodelirala…

I tako od mora do nosa,
Od Dikla do Zadra,
Od djetinjstva do sada.
Zrikavci …pa tišina…
I pogled koji se vrati iz davnina.






Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...