Kad te bol velika obuzme
i u glavi razna pitanja bruje
pitaš se gdje ste sada
kad vas trebam, ljudi.
Nisam zarazna, samo teško pokretna.
Zašto bježite od mene
i ne poznate me više.
Zar vas je sram reći mi
"Dobar dan, kako si?"
Ili ne znate što bi mi rekli,
možda se bojite da na vas to prijeđe
ili ne daj Bože da vas netko vidi sa invalidom.
Glava me izdala nije
tu sam ista kao prije.
Iako tijelo ograničenja ima
emocionalno sam snažna žena.
Mogu podnijeti sve i svašta
no izbjegavanje razgovora,
druženja i lijepe riječi kad ih najviše trebam
čine me tužnom.
Tada žalim taj vaš odgoj,
neznanje, ne suosjećanje, površnost i
dobro znam da ne očekujem
vašu promjenu, već razumijem.
Uz edukaciju od malih nogu
da svaki je čovjek vrijedan
i ima svrhu svoju
bez obzira kako izgleda i sa kojim
poremećajem se bori.
Učimo djecu i odraslima pružimo edukaciju,
obiteljima potporu
za bolji i radosniji život
svima u potrebi.
Imati nekoga za razgovor,
nekoga tko će se pobrinuti
za naše potrebe, kućanstvo, djecu,
tko će biti tu u našoj tuzi i gubitku
neizmjerno je važno.
Zato veliko HVALA
Udruzi Krugovi koji sve to
i još i više rade.
Mirjana Zeman Nova