Preskoči na glavni sadržaj

Viđenje svijeta

 

Svijet je radostan ili malo siv

za nekoga možda i crn.

Jedinstveni kakvi jesmo

svatko će ga drugačije vidjeti

 

U mom svijetu

svi su sretni u svojoj koži jer

rade što vole i hoće

ljudi žive u miru

kroz talente svoje duše

otvorene svijesti pomažući drugom

 

U svijetu sivih

voze se hibridni automobili

rade se poslovi online

sa mišlju da se dobro živi

u balansu između onoga vani

i sebe iznutra

 

U svijetu crnih sve je crno

od odijela, auta, crnih poslova

do medijskih laži, obmanjivanja,

zastrašivanja, širenja panike za druge,

raznih manipuliranja sa ishodom

gubljenja tla pod nogama

stvaranja nesigurnosti i pomanjkanja

vjere u život

 

u svijetu različitosti, miješanja rasa,

naglih mijenjanja boravišta,

granica, vlada i zakona,

sve se tako brzo mijenja

kroz razvoj tehnologija i znanosti

da čovjek sve više oko sebe ima

 robota nego prijatelja,

sve manje vremena za druge,

istinske vrijednosti

i sebe kao cjelovito biće.

 

Kasno smo počeli spašavati planetu.

Već dugo onečišćujemo atmosferu,

gore i dolje vide se nevolje,

ratovi se stvarni vode,

dok ljubavi pretežno virtualno.

Žene se boje rađati djecu

dok psi i mačke su u porastu.

Požari, poplave, potresi i tornada

normalne su pojave.

Sve je više gurua i lažnih duhovnjaka

dok čovjek luta svojim životom bez duha.

Apokaliptično doba sustiglo nas.

Bespilotne letjelice, dronovi, taxi

i autobusi bez vozača,

budućnost je naša već sada.

 

Otkrivanje novih zvijezda i planeta,

spajanje čovjeka i robota

opće globalna je stvar.

SF filmovi dokaz su da je mašta

najkreativniji stvaratelj

današnjeg vremena

 

Zamišljajmo svijet u ljepšim okolnostima,

čovjeka u službi čovjeka

za njihovo najviše dobro

u miru i harmoniji sa svima.

Budimo radosna promjena

u svijetu zlatnog doba.

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe