Preskoči na glavni sadržaj

Viđenje svijeta

 

Svijet je radostan ili malo siv

za nekoga možda i crn.

Jedinstveni kakvi jesmo

svatko će ga drugačije vidjeti

 

U mom svijetu

svi su sretni u svojoj koži jer

rade što vole i hoće

ljudi žive u miru

kroz talente svoje duše

otvorene svijesti pomažući drugom

 

U svijetu sivih

voze se hibridni automobili

rade se poslovi online

sa mišlju da se dobro živi

u balansu između onoga vani

i sebe iznutra

 

U svijetu crnih sve je crno

od odijela, auta, crnih poslova

do medijskih laži, obmanjivanja,

zastrašivanja, širenja panike za druge,

raznih manipuliranja sa ishodom

gubljenja tla pod nogama

stvaranja nesigurnosti i pomanjkanja

vjere u život

 

u svijetu različitosti, miješanja rasa,

naglih mijenjanja boravišta,

granica, vlada i zakona,

sve se tako brzo mijenja

kroz razvoj tehnologija i znanosti

da čovjek sve više oko sebe ima

 robota nego prijatelja,

sve manje vremena za druge,

istinske vrijednosti

i sebe kao cjelovito biće.

 

Kasno smo počeli spašavati planetu.

Već dugo onečišćujemo atmosferu,

gore i dolje vide se nevolje,

ratovi se stvarni vode,

dok ljubavi pretežno virtualno.

Žene se boje rađati djecu

dok psi i mačke su u porastu.

Požari, poplave, potresi i tornada

normalne su pojave.

Sve je više gurua i lažnih duhovnjaka

dok čovjek luta svojim životom bez duha.

Apokaliptično doba sustiglo nas.

Bespilotne letjelice, dronovi, taxi

i autobusi bez vozača,

budućnost je naša već sada.

 

Otkrivanje novih zvijezda i planeta,

spajanje čovjeka i robota

opće globalna je stvar.

SF filmovi dokaz su da je mašta

najkreativniji stvaratelj

današnjeg vremena

 

Zamišljajmo svijet u ljepšim okolnostima,

čovjeka u službi čovjeka

za njihovo najviše dobro

u miru i harmoniji sa svima.

Budimo radosna promjena

u svijetu zlatnog doba.

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...