u grlu snježna gruda stoji
pod kapcima pahulje se tope
u grudima stari sat
nepodmazano zvuči
htio bi još malo
sanjati snove
zastajkuju riječi
što htjele bi van izaći
al' boje se krika
kojeg bi rijeka nosila
iskrivljenim značenjem
do slušnog organa uma
sa vrha bijele padine
mogle bi se
tragovima sanjki spustiti
ili sa vrha krova
otopljenim snijegom
kroz desetljeća polako
kliziti do razumijevanja
sive kore mozga
hoće li biti shvaćene
ili iskrivljene
od samog izlaska
na svom putu
ili razlomljene
do neshvatljivosti
izokrenute u laž
pred zidom starog sata
koji usporeno klati uspomene
otopiti će se nade
riječima
za spas sutrašnjeg dana
otklizati krovom
do žlijeba sanjanog sna