Mirjana Nova

  u grlu snježna gruda stoji pod kapcima pahulje se tope u grudima stari sat nepodmazano zvuči htio bi još malo sanjati snove   zastajkuju riječi što htjele bi van izaći al' boje se krika kojeg bi rijeka nosila iskrivljenim značenjem do slušnog organa uma   sa vrha bijele padine mogle bi se tragovima sanjki spustiti ili sa vrha krova otopljenim snijegom kroz desetljeća polako kliziti do razumijevanja sive kore mozga   hoće li biti shvaćene ili iskrivljene od samog izlaska na svom putu ili razlomljene do neshvatljivosti izokrenute u laž pred zidom starog sata koji usporeno klati uspomene   otopiti će se nade riječima za spas sutrašnjeg dana otklizati krovom do žlijeba sanjanog sna  

    nismo dobro, potreseni smo ali moramo dalje ispuniti svatko svrhu svoju   oživljuju potresne slike dok htjeli ne htjeli gledamo što se dogodilo u Turskoj i Siriji   individualno iskustvo vrišti iz zakopane dubine budeći neke stanice tijela…   koliko je dragih ljudi samo od bolesti umrlo… i danas… srce sporije tuče   dok slušamo pjevni glas Ćire sa retro radioemisije Purgeraj uz Samo jednom se ljubi   komentarom da je to utopija… ljubit se mora uvijek, uvijek sebe, druge, sport i poeziju   pomozimo jedni drugima dok smo još tu… uz mirnu zahvalnost, ljubav   radost druženja , empatiju kako znamo i koliko možemo uz milost Božju i vjeru u bolje sutra