Tu si. Prisutan si.
Svakim udahom ulaziš,
širiš se malim i velikim
krvotokom.
Napajaš me.
Upijam te ko' žedna spužva.
Blistam harmonijom i znam,
osjećam tu radosnu
lakoću bivanja vječnosti
u neizmjernom sada,
u nepostojanju osjećaja tijela.
Zbog tebe sjajim iznutra.
Prelijevaš se u auru izvana,
zračim nježnim bojama
i suhim zlatom.
Nekad postanem nevidljiva
kada mi to zatreba.
U opasnosti i zlu,
među rane Tvoga sina
skrivam se.
Dozvoljavam da preuzme
moj teret i molim Ga
za otkupljenje.
Blagim i poniznim srcem,
u miru svoga imena
hodam sa njim
po cesti svog života.
Tu si. Prisutan si svuda.
Dio si mene,
dio sam Tebe.