Stanice moga tijela
dio su ove zemlje.
Korijeni ove bjelogorice i
crnogorice
isprepleteni su korijenima
mojih stopala,
mojim djetinjstvom kojim
diše cijela šuma
Gorskog kotara.
Dišemo zajedno kroz
sva godišnja doba.
Cijelo moje biće rezonira
S ovim krajem
dok nas autobus vozi kroz
Fužine, Mrkopalj, Delnice,
Ravnu Goru, Vrbovsko do
Bosiljeva.
Debla drveća trup su moj.
Grane i grančice
Udovi su i kosti moje.
Ispucala kora,
bore i pore moje.
Tu posebnu zelenu boju
moja koža prepoznaje.
Utisnula se u krvotok
i svaki puta putuje u meni,
dok autobus juri naprijed
u drugom smjeru.
Gorska brda se nižu i
na čas Klek proviruje
u svom jedinstvenom izgledu.
Magnetizira me da ga ponovo
i ponovo snimam.
To je moja zemlja.
Tu su moji korijeni.
I kao što krv nije voda
tu sam doma.