Mirjana Nova

  Ti si mi bio potreban kao Isus sljedbenicima. Pekmezom od šipka tješila sam se kad si odlazio. Do danas nisam znala koliko sam bila navezana a ti si me uzimao zdravo za gotovo.  Danas je skoro gotovo… Ostala je samo slamka za koju sam se davno uhvatila. Danas je držiš ti.

  Stanice moga tijela dio su ove zemlje. Korijeni ove bjelogorice i crnogorice isprepleteni su korijenima mojih stopala, mojim djetinjstvom kojim diše cijela šuma Gorskog kotara. Dišemo zajedno kroz sva godišnja doba. Cijelo moje biće rezonira S ovim krajem dok nas autobus vozi kroz Fužine, Mrkopalj, Delnice, Ravnu Goru, Vrbovsko do Bosiljeva. Debla drveća trup su moj. Grane i grančice Udovi su i kosti moje. Ispucala kora, bore i pore moje. Tu posebnu zelenu boju moja koža prepoznaje. Utisnula se u krvotok i svaki puta putuje u meni, dok autobus juri naprijed u drugom smjeru. Gorska brda se nižu i na čas Klek proviruje u svom jedinstvenom izgledu. Magnetizira me da ga ponovo i ponovo snimam. To je moja zemlja. Tu su moji korijeni. I kao što krv nije voda tu sam doma.

Promocija međunarodne zbirke najljepših ljubavnih pjesama U  PJESMU  TE  ljubavnu pišem  17.09.2021. Zagreb U njoj su zastupljeni autori od Cipra i Grčke do Australije.  Ljubav pokreće emocije, a one pak pjesniku daju moć ispisa stihova pogotovo ako vas još i muza omami svojim prstom sudbine. U zbirci je zastupljena moja pjesma Ljubavni zanos.

    Ti si bila ta kojoj su oblaci pisali kada su putovali nebom   Ti si bila ta kojoj je kiša slagala rime dok bi šetao tvojim krvotokom   Ti si bila ta kojoj se obraćala šuma a ja udisao njene misli   Ti si bila ta kojoj je vjetar nosio zapis dok su prsti prebirali po gitari   Ti si bila ta koja je osjetila moju čežnju dok sam brodio morem   Ti si bila ta koja me privukla na kamenim pločama iz 7 stoljeća   Ti si bila ta kojoj sam nakratko dao kormilo svog života    

  Ako ova kiša Bude Cijele dane ovako Ćutke, kao od šale Čas jako, čas slabo padala Doći će nam jesen Džabe ljeto, kad ona treba Đubriti Evo ovu Finu staru Gustu Hrastovu šumu I Jako nježno Kristalnim kapima Lijepo Ljubiti Mladu šumu Na Njenim Ovogodišnjim Pupovima Radosno će ona tada Stasati kao Što To oko Sušićinog dvorca Uvijek čine Visoke Zimzelene Života pune gorske šume

    Probudit' ću se kao danas… i vidjeti zalazak sunca   probudit' ću se kao jučer… gledala sam ga obojana njime   probudit' ću se kao svaki dan do sad… u raskoši zlata, krvi i rajskog voća   probudit' ću se za koji dan a bit će mi rođendan… moje unutarnje sunce sjat' će u tami  

  Klize vrata ormara Ruka uzima vestu Mene ne želiš više Gleda me sivi baloner   Migom oka i osmjehom On shvati gestu Nakon trideset tri godine Došlo je opet njegovo vrijeme   Lijepit će se uz mokre noge Širokim ovratnikom zaustavljati Vjetar Naglašenim ramenima Štititi od nevremena