Preskoči na glavni sadržaj

Dotaklo me more ljubavi

 

 

morskom ljubavlju

vali me miluju

životnu radost

u obraze cjelivaju

lice se osmjehom

oslobađa svih lanaca

prošlosti teškog života

u mom likvoru si

ja te osjećam i volim

miris tvoj na sebi nosim

obavijaš me cijelu

dodiruješ mi kožu

na pore ulaziš

u dane ove

žena u meni

polako se otvara

kroz milovanja tvoja

ona dozrijeva

stapa se s plavetnilom 

nošena valovima

ostavlja zapise svoje

kao brod što pjenom

sa strane piše

moru svoje želje

brzinom čvora ispisuje

dotaklo me more ljubavi


Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije