Mirjana Nova

  Fali mi ovratnik dok gledam Pogled na selo. Ovaj život stoji sada iza mene.   Tenisice lome suhe vlati trave Paze da ne nagaze poljsko cvijeće. Djetinjstvo se razlijeva u jesenskim bojama nepokošene livade.   Pogled se penje jablanovom visinom vjetra do plesa lica s naličjem listova. Svijetli mali grm upravo je završio osnovnu školu. Veći tamniji sramežljivo raste u srednjoj.   Odbacuje listove na račvanjima grana. Bira rast u visinu dok upija vitalnost tla. Jablan vijori s diplomom na vrhu a zvona crkve potpisuju vjenčani list.   Paleta zelenih boja čuči u širokom grmu. U njemu odzvanjaju koraci tinejdžerskih nogu kroz dvokorak, valcer i preskakivanje vijače…   U praznini do bora odluke se lome. Ići ili ostati na poslu. Tamna tuja miriši, želje klize granama u vis.   Odluka na rezu s lijeve strane drva odrazom vjetar nosi na okolna brda u visine kreativnog plavetnila.  

  Divlja azijska mačka Kopi Luwag probavlja najzrelija zrnca kave. Skupi izmet najmanje gramaže svakodnevno se smanjuje. Ebanovinu sitnog praha miješam s arabicom da što dulje traje. U prvom srku razlije se bijeli pijesak otoka. Drugi me diže do kokosovih grana gdje tirkiz se talasa. U trećem stopala su radijatori pod trstikom hlada. Milina četvrtog bokove zavodi u ljuljanju palminih grana. U petom telefon zazvoni. S Tanjom pijem u virtuali. U šestom divlja azijska mačka još probavlja najzrelija zrnca kave. Talog divlje mačke me iznenadi.

  Vozimo starom karlovačkom. Puno traktora s bačvama na cesti. Muzika sa našeg stika. Pretičemo spori auto. Na prilaznoj cesti s lijeve strane radi desni žmigavac. Auto već skreće, a nama fali ceste. Zaustavljam dah. Pritisni jače, viknem u sebi, a Prsti buše rupe u sic. Svjetloplavi auto sve je bliže, a desni bijeli paralelno sa mnom. Pucaju mišići nogu, Nožni prsti zgrčili su cipele. Glava prolazi kraj glave bijelog auta. Gledam sve manji prolaz. Motor se čuje jače. Prsa nemaju mjesta.

  Mol stoji k'o rumštangica na sivoj hladetini Bijeli krik sunca zabija se u metal Magnet žarkih boja privlači izobličeno sunce Žuti udah stoji u kamenu Bijelo sunce krade ravnotežu moru Djeva bajna ko ukosnica upravlja molom Rastopila se rumštangica na površini suncomjesečnog sjaja Mliječna magla progutala je smiraj dana Večerala je otok Ugljan i ostavila rt za desert Sivozelena svjetlost zgnječila je sunce u palačinku na staklu Dok je pas stajao na rubu rumštange čekajući poziv gazde  

    Ispirem sjećanja u vanjskom većem bazenu. Djeca se u manjem špricaju i skaču. Obližnji kukuruz zamiriši na zelenu zemlju. Na vatri se peku krumpiri u ljusci. Nedaleko šator od lijeskovih grana, žuti rubac na prozorčiću znači zabranjen ulaz. Potrgani remen sandale žulja me u hodu dok čuvam stražu i šibom u strahu tjeram vola od žute krpe. Šuster stric kojeg zovem tata sigurno neće popraviti remen. Nagodinu dobit ću nove, šeste po redu. Iz nelagode sjećanja žena izlazi iz kabine. Tu sam s tim sandalama stajala kad je Marica odlazila u Kanadu. Voda me zapljusne po licu i izbriše mi sliku crno-bijele fotografije iz uma.

  Gospođo, imate prekrasnu haljinu dobaci mladić grleći djevojku s druge strane ceste. Hvala ti, odgovorim. Vitalna prošlost obujmi mi tijelo. Zvižduci i crvene kapice tražile su bolje uvjete prosvjetara '94. Zahtjevi, štrajkovi dva tjedna do ispunjenja, neizvjesnost do naprasnog prekida i izlaska iz Sindikata. Haljina zaleprša na vjetru i nastavi s potkoljenicama pod ruku prema Jarunu.

  ja znam tko sam u iluziji ovog života ja sam ispunjenje želja srca svoga   ja sam šaputanje na jastuku djevica koja se zakriva kosom svojom od sramote ja sam ris koji oštri zube na kost tvoga uda   ja sam nedostajanje tvoje pora na tvojoj koži ja sam lijek i energija protoka Života kap otrova i otpor tvojoj želji ja sam pečat tvoga tkiva   ja nisam zmija u njedrima ni lavica ni čaplja ja sam labud bijeli i zlatni retriver koji svakog pozdravlja i želi ja sam zagonetna crna žena s mačem u ruci   ja sam med, kava i cimet ja sam liker od marelice ja sam ulje masline i buče jabučni ocat na vrhu vrućeg variva    ja sam svjetlo oko kojeg se mušice skupljaju i love ja sam staklo u oku tvome nebrušeni dijamant za druge   ja sam vila u puminim tenisicama ja sam vještica na Kleku na Yamahi 900 ja sam dijete dojki svojih glas dura mater svoje ...

  U prašnjavom autu razbacanih stvari osjetih prisutnost tvoju. Nezakopčani pojas i srednje brza vožnja čovjeka jako su mi poznati. Dlakava podlaktica dužih mišića, široki dlan i dugi prsti s crnim vrhom kažiprsta mirno je mijenjala brzine. Baršunasti glas prigušio je uzavreli zrak  malo otvorenog prozora u autu bez klime.  Moje misli udisale su riječi kroz sportsku majicu tijela dobro poznatog mirisa. Znakovi izvana potvrđuju prisutnost. Čuđenje je bilo pravo kad spazim tablicu broja 4444-T. Pratiš me i putuješ sa mnom tata.

  tvoja ramena dići će me u visine neba među bijele ovčice ramena tvoja spustit će me u plavetnilo mora na krila raže leđa delfina i oklop kornjače  tvoja ramena bit će mi odraz u visine i dubine snova  po želji ću izranjati nakon zagrljaja uzeti zraka osjetiti sunce vratiti se u dubine azura lebdjeti milovana opčinjena blaženstvom lakoćom i mekoćom podržana 

  Ka val vitar je kroz ponistru donija miris mora u po noći u moju kamaru, dok su tiho čula se zvona sa crikve bateći datu uru. Bit će da je to zov duše moje oli  čežnje tvoje za lipoton tila moga. Tija bi glas da mi čuješ i tilo svoje uza me da prijubiš, Jube moja. Kako bi lipo bilo uz miris mora skupa dočekat zoru. Nek me cilu noć miris mora obavija i jubi a ranom zoron radost života u novi dan jubavlju nosi.

  Ljepotom i dobrotom zračiš jel' to tako stvarno vrag će ga znati za sad nije ni važno sitnice te neke odaju dobrica si vidim i osjećam jer i sama to u sebi nosim Tako lijepe želje za noć, iz srca ne zna izreć' svatko milo mi je jako bilo i kao da mi odjednom nestalo teksta

    ti si znao sve a ja u trenu spoznah te vrijeme je stalo i bilo je ono pravo sada samo ti i ja u zanosu erosa impulsa u valovima lakoće dodira u plesu našeg tanga

  more moje, ljubavi što bih ja bez tebe što bih ja bez zalaska sunca na kojeg podsjećaš me ti na odsjaj sunca na moru na kojeg ukazivao si mi ti što bi mi bez sunca i mora bez naše životne radosti

    volim te ljubavi još od prapočetaka dok još nisam ni znala da postojiš srce se moje odavno pripremalo za sada gradeći momentum   sve teče tako prirodno kao da oduvijek se znamo i jednostavno jedno drugome pripadamo sada je naše vrijeme u ljubavi jedno prema drugome  

  samo more zna kao izvor života tajni kod skriveni pin lozinke srca moga gledaju se brojke kroz redove i kolone u kockice što dio su mozaika života htjele bi one u kockicu ući no ne ide to tako preskaču se polja kreće se u novi niz okomito ili vodoravno logički um vodi oko srcem skoči no logika je srcu zabranjena u povezanosti uma i srca u opuštenom stanju dopuštajući izvoru života da te nosi, vodi kroz čaroliju ovog trenutka  do čarolije novoga života do morskih dubina gdje pin srca moga sniva

    morskom ljubavlju vali me miluju životnu radost u obraze cjelivaju lice se osmjehom oslobađa svih lanaca prošlosti teškog života u mom likvoru si ja te osjećam i volim miris tvoj na sebi nosim obavijaš me cijelu dodiruješ mi kožu na pore ulaziš u dane ove žena u meni polako se otvara kroz milovanja tvoja ona dozrijeva stapa se s plavetnilom  nošena valovima ostavlja zapise svoje kao brod što pjenom sa strane piše moru svoje želje brzinom čvora ispisuje dotaklo me more ljubavi

  plavim morskim dubinama i zelenim algama gledaju me oči tvoje more moje otok mali i veliki ko' obrve na čelu ispupčeno stoje zovući usne da ih meko ljube ko' brodovi kad nježno pristanu uz dok pogled tvoj u dubine mora me zove i čujem valove što zapljuskuju kamene obale bistar zeleno plavi pogled razastire se kamenim pločama u širini osmjeha lica prekrivenog bijelom bradom čvrstog dodira ko' sigurne otočne stijene što čine blage uvale gdje dječje noge slobodno kroče trčeći za loptom u igri s morem

    miris mora me zove i draška na svaku poru ulazi u mene rastače se valom utrobom mojom ljulja me nježno ljubavlju me zove srećom jedinom a ono je srca moga žar radost duši mojoj što pjenom me ljubi i obavija u slanom okusu svog postojanja osmjehom na dar kroz zlatni odsjaj ljubavnog tepiha što mirno klizi površinom tvojom u sutonu odlaska

    Vozim se tragovima prošlosti svoje što u budućnost me vode dan po dan u glavi planovi se rade kroz korak u radost ljepote što stalno me zove