Mirjana Nova

    zora sviće mirisom čiste posteljine čežnjom za toplinom tvoga tijela dok sat označava neko kreativno vrijeme a slika anđela svaki puta drukčije izgleda cvrkut probuđenih ptica budi sve živo u svježini ranog jutra što krenuo je ispunjen srećom iznutra

      ti divni znakovi  u obliku srca podsjetnik su da je ljubav stalno tu i sada…   volim te kao travka što se zelenilom zeleni volim te zorom što sviće suncem što nas grije   puštam te mislima  u slobodi da se ljubav u tebi rodi rodi   al' slovo Z u kamenu jedinstveni Božji znak u ovom samo za mene vremenu   gdje čuda su normalna stvar jer ja sam Božje dijete što živi u sadašnjem trenutku i prepušta se Životu   s potpunim povjerenjem Ljubavi prema životu u bezbrižnosti i ljubavi prema svima    

  noćas java nestaje na obzoru horizonta čuje se samo klik i zvuk kucanja čaša uz dugo odzvanjajući ton naših ushićenih srca u valovima erosa impulsa   iskra bljesne u kutu oka osjećam tvoju namjeru uma što britko mi dodiruje svaku poru u daljini vlakovi se čuju slavujev poj počinje buditi zoru u mrklom mraku bez mjeseca i zvijezda   na jugu neke strane zemlje gdje valovi nježno dotiču bose noge zatomljuju vrelinu isprepletenih ruku na dlanovima ispisuju našu sudbinu krvavim tragovima riječi što pulsiraju postojanjem našim    

znam i osjećam sve želje tvoje no ne znam jel' u stvarnosti ostvarit' će se one  u srcu imam mir i sigurnost u svjesnosti se širim zbog toga radim ekspanziju u energiji moći idejama u odlučnosti bivanja ne čeznem ne nadam se već sam radost tu i sada na putu do nečega zbog toga želja me obogaćuje ja sam mirna ja sam ljubav rješenje me čeka   zahvalna sam na tom putu na kojem jesam da nešto ostvarim sigurnošću i znanjem sve rješavam živim svoju radost i uspjeh u slobodi duše u spoju sa svime Život mi donosi ono što želim

    moje svjetlo kad bi mu dozvolio da te dotakne samo nestale bi polako sve tvoje tame sve konfuzije iz glave moje stihove i riječi kad bi ih čitao samo uklonile bi onu prazninu tišinu koja te drži po strani odjednom bi znao prepoznati osvjetljenu stazu po kojoj stihovi bi pisali erotsku poeziju moje svjetlo kad bi mu dozvolio rasplinulo bi sve strahove tvoje iz mašte vremenom nastao bi roman ljubavnoerotske suvremene tematike moje sunce u tvom novom životu hipnotiziralo bi stazu zrakama kojom čarolija vlada samo za tvoju tamu

    Pojeli su ručak bez riječi gorči od same žuči. Davno je istinu u oči trebala mu reći i maknuti se od tih ružnih riječi koje servirao je  kao predjelo vrlo često po obrascu kojeg je nosio u sebi nesvjesno. Ona stvarno želi naći novu ljubav da to bude razlog da se maknu jedan od drugog. Ljubavi tu odavno nema i pravda ima povez  na očima no ona je stvarno bila slijepa i premalo sebe voljela. Tek sad zna tko je koliko vrijedi i što sve nosi u sebi.

  Ne očekujem čudo Jer čudo smo mi U ljepoti ovog života kojeg ne vide svi Slušam cvrčke Uz vodu jezera (gle čuda) I prvi put vidim Usamljenog labuda   Život je ogledalo, vjerujem i sama Dolazi mi samo dobro Bijelo pero nađe se na putu u travi Polako dok koračam stazom   U predvečerje prazničnog dana Dan Zagreba se slavi Uz novog gradonačelnika i Bez tutnje plotuna   Staza me vodi na put gdje Susret me sa sobom čeka Dajem si prostora i vremena Za odluku o realizaciji želja   Puštam prošlost i strah U ljubavi mirno stojim I znam da Život radi Za moje najviše dobro   Dolazi mi samo dobro

    Ljepotom svojom skrivenom snivaš Budiš se uz znameni tok života Z bolnicom na početku grada Što još čeka svoj početak i kraj U tebi mnogi dotepenci i turisti S vremenom su postali zagrepčanci   Dok u predvečerje prazničnog dana Ne tutnje plotuni veselja i radosti Sunce zlatne pozdrave na odlasku šalje Zastavama što ponosno vijore Nogomet se sa Španjolskom igra Golova nema i ništa više nije isto   Politička scena nakon izbora se mijenja Počinju vladati mlađi ljudi Zagrebe, rodni moj voljeni grade Srce moje u tebi život voli A on će kad se obnoviš Biti još milion puta bolji

  tvoja tišina govori mi više od riječi u filmu svom smo i virtualnom svijetu nije to ništa loše već dapače moćno i snažno samo nikom nije jasno zašto i kako smo se mi tu našli sve je zapisano u zvijezdama svi smo povezani nevidljivim nitima naše misli srele su se u beskraju svemira spojile se s nitima na istoj valnoj duljini  spustile se natrag k nama sad kroje virtualne živote u mom svijetu mi smo sve već prošli od rasta, razvoja do rastanka to valjda tako u mašti ide kroz pero duša mi ispisuje osjećaje i emocije u vidu pjesme ti si ljubav moje mašte što u stvarnosti se našla ja sam drugačija, svoja posebna i van okvira  vidim da ti se to sviđa tvoja tišina govori mi više od riječi