Mirjana Nova

    Ko' podsvjest što kroz grč Otpušta iluziju bola Ovaj dan se rađa Kroz izmaglicu nekih snova   Otpušta tu sivu masu sjećanja Ko' sjenu negdašnjeg uvjerenja Što se ko' crv u jabuci bori Za svaki milimetar puta svoga   Pravi prolaz za sebe i život Život mu je neprestani rad, borba, Muka i bol dok ne dođe do kraja I ne osvijesti postojanje ljepote,   Ljubavi, slasti, obilja, mekoće, Lakoće, sklada, punoće, podržanosti, Povjerenja, čistoće i jednostavnosti života. Na pladnju misli rađa se novi dan   Nježno i sramežljivo prodiru zrake Svojom toplinom tope sjene noći Bojeći tabulu razu nečim boljim Što duši je do jučer bilo dobro   Rađa se novi dan Stvara nove boje i teksture, Nova saznanja i iskustva za puninu Nove obrasce za put u ljepotu i ljubav   Blješte prazni redovi novih obrazaca Obasjani svjetlošću vjere u život Čekaju ispunjenje svega dobrog Na putu ljepote ov...

  Nije vruće, nije zima Miris zraka sve obuzima Ko' u vrijeme mladosti Kad proljeće teče venama   Trenutak dobrog osjećaja Traje cijelo vrijeme disanja Kojeg nisi ni svjestan tada Traje i teče kroz sat, dan   Kao mijena koja kraja nema Kao želja djeteta koje se igra Igri kojoj kraja nema Do dodira svježine sutona   I nade da sutra nastavak slijedi U mliječnoj zori što rađa život novi Zlatnim zrakama sunca ljubavi Što griju nas mekoćom snova   Miris zraka kao dodir nježne ljubavi

  biserna ogrlica zrači i diše kroz maglovito jutro ovog dana zeleni bor se nježno njiše dok padaju biserne kuglice sa grana u preletu bračnog golubljeg para   maglovita koprena zagrlila zimsku idilu na tren sve je stalo i miruje zima u svom vremenu caruje ovaj dan mekoćom svoga tkanja otpušta minute dugog jutra   strpljivim pogledom iščekuje zlatnog gospodara odozgora da mu se vesele živa bića sva kroz slavlje života dubinom daha i radošću stanica misaonog duha