Preskoči na glavni sadržaj

Prijatelju i kolegi






Dragi Crevo,
U stilu svome, bez velikih riječi
Mogu ti reći, takvog prijatelja
Kakav si Ti, teško je danas naći.

Biciklom svojim u pomoć si poteko'
Ne znam kome nisi; ili autom…
Odvojio sat-dva ili pola dana
Uglavnom zlatni resurs ovog stoljeća.

Na Tebe u svim prilikama
Mnogi se oslanjaju na dnevnoj bazi.
Ti si nezamjenjiv dio velikog kotača
Što život se zove.

Pomažući, blagoslov si i melem
Za dušu i tijelo mnogim'.
Veličina Tvoja u skromnosti i
Jednostavnosti svakodnevno se ogleda.

Život Te je podario bogatstvom
Prijatelja mnogih, dvjema kćerima
I suprugom koja s Tobom
Dobro i zlo dijeli svaki dan.

Za toleranciju i strpljivost
Humor do beskraja,
Mnogi bi u školu kod Tebe
Mogli ići i nešto od toga naučiti.

Kao trener plivanja i profesor TZK
Svoj doprinos i obol društvu si dao.
Sad do kraja neumorno pomažeš,
U online nastavi istražuješ i dijeliš.

Sa svima nama tjelesnjacima
Zajedno životu se veseliš.
Nemali broj puta bio si
Uho za slušanje i rame za plakanje

U našim teškim životnim trenucima.
Za sve to neizmjerno Ti hvala.
Tvoja buduća uloga djeda
Sve nas zajedno veseli.

Kći, buduća mama i zet
Silno su sretni i jako Te vole.
Kad čuvaš im pesa,
Bezbrižni su jer znaju i vide
Da ljudi i pesi Te vole.

Unuka buš bedinal i s ponosom
U kolicima vozil.
Među prvima si od muških
U prošlom stoljeću za svoja dva anđela
Porodiljni dopust dobil.

Sad se pitam jel' bu to unuče
Prvo proplivalo il' prohodalo.
Što god da bude,
Dragi prijatelju moj
Svaki korak na stazi sreće

Zaslužio si dobrotom svojom!

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe