Mirjana Nova

Anđeli odlaze u nebo Ja želim ostati još na Zemlji Živjela sam dva života Za druge i sebe Još mi jedan osta' Sad mjeru i odgovornost Preuzimam za sebe U miru najviše što mogu Zauzet' ću se za sebe U ovoj teškoj situaciji potresa i korone Kako znam i mogu Sada živim samo život ovaj Što mi osta' da ispunim Životnu ulogu svoju Slušat' srce svoje i ići stazom Kojom me ono vodi Uživati u toku života Prepustiti se valovima Uhvatiti onu nit što Čini me živom i Životu dodati više boje

Dragi Crevo, U stilu svome, bez velikih riječi Mogu ti reći, takvog prijatelja Kakav si Ti, teško je danas naći. Biciklom svojim u pomoć si poteko' Ne znam kome nisi; ili autom… Odvojio sat-dva ili pola dana Uglavnom zlatni resurs ovog stoljeća. Na Tebe u svim prilikama Mnogi se oslanjaju na dnevnoj bazi. Ti si nezamjenjiv dio velikog kotača Što život se zove. Pomažući, blagoslov si i melem Za dušu i tijelo mnogim'. Veličina Tvoja u skromnosti i Jednostavnosti svakodnevno se ogleda. Život Te je podario bogatstvom Prijatelja mnogih, dvjema kćerima I suprugom koja s Tobom Dobro i zlo dijeli svaki dan. Za toleranciju i strpljivost Humor do beskraja, Mnogi bi u školu kod Tebe Mogli ići i nešto od toga naučiti. Kao trener plivanja i profesor TZK Svoj doprinos i obol društvu si dao. Sad do kraja neumorno pomažeš, U online nastavi istražuješ i dijeliš. Sa svima nama tjelesnjacima Zajedno životu se veseliš. ...

Prosule se zidom Na Internetu Snježaninom Kao i uz zid fasade kuće moje U dvorištu mom iz snova. Narančaste boje, roze, žute, Mliječno roze, šarene Ispred kuće majsko crvene Velikih glava ko' raširenog dlana. Razgaljuju dušu, uljepšavaju život Život kao bajku za snove Što žudimo srcem, mirom u duši. Osjećaj daju trenutkom pogleda. Čežnju u trenu stvore. A one svakom laticom Miris ljubavi šire. Nježnost našem oku poklanjaju. Osmjeh umjesto poljupca usnama daju. Ljepotom svojom uzdahe mame. Ljubav dijele, u zagrljaj zovu Kroz buket kao poklon kad se daju.  

Danas majčin dan je Suzama i tugom ga oplakujem Tebe majko ovdje nema No u srcu mom si neprestano. Pod srcem svojim si me nosila U težini svog života Svaki dan si plakala i Nehotice tugu na me prenijela. Sad suze prvo poteku Na svu ljepotu što me dira Dok srčanost i hrabrost iza toga Mom životu daju krila. Hvala ti na svemu dobrom Što si me učila; svojim primjerom Strpljivost i ljubav mi usadila, Duhovnom životu me približila. Mislima te dodirujem svaki dan jer U kući ovoj te osjećam. Znam da bdiješ odozgora   nada mnom I tješiš me kao nekad molitvom.

Zadnju kap života Čuvat' ću k'o školjka biser. Život me je brusio i rezao Uz bogatstvo ljepote i lakoću života Klipove mi podmetao. Snagom srca, volje, upornosti Znanja i ljubavi, Rezovi uz pomoć sunca Oblikovali su me Do ove sadašnje posve Nove. Dijamantu su dali boje. Pod zlatnim zrakama sunca Presijava se spektar divnih boja. Te boje dijeliti ću Kroz ispunjenje uloge svoje. Uz prihvaćanje situacije nove Sa osmjehom na licu Za pozitivne ljude, Drage bližnje i Prijatelje moje.

Suze teku niz lice Dan je bio divan Sad ga oplakujem Oplakujem samoću koja tišti Oplakujem prošlo vrijeme Oplakujem majku koje više nema Oplakujem slobodu koje nema Oplakujem ovo jadno vrijeme Kad je Internet stvarniji od stvarnog života Oplakujem brzinu prolaska života I ljepotu života što živi pored života Oplakujem sve propuste i grijehe Oplakujem jadnost, nemoć i strah Oplakujem utjehu koje nikad kad je treba nema Oplakujem sva neispunjena nadanja Oplakujem sve misli koje su tvrdoglave Inat koji soli ranu Oplakujem sve što ne valja I ne mogu promijeniti sama.