Mirjana Nova

Najbolje stanje života je biti smiren, spokojan, bez uzburkanih emocija, uzbuđenosti i straha ili iščekivanja u pozitivnom ili negativnom smislu.     Život ionako donese sve, no mi određujemo u svom umu kako ćemo to prihvatiti i koju ulogu ćemo odigrati. Biti u umu u ravnoteži, gdje ništa ne nedostaje, ničeg nije previše, već smo dobro, ispunjeni mirom, podiže kvalitetu života nama samima i ljudima oko nas. To je unutrašnje stanje, put samospoznaje, put posut čarobnim prahom u kome je moguće sve, put posut laticama ljubavi, ali iznutra, a onda sve polako kreće prema van privlačeći kao magnet sreću, samozadovoljstvo ...sve što nam treba da bi bili ispunjeni i rasli na svom životnom putu.

Sunce je danas milovalo moju krušku i dovelo joj bumbare i pčele. Vjetar ih je ljuljao i zanašao, no slatki nektar je pobijedio. Život dalje buja u ljepoti života koji ide dalje u svojoj dualnosti. Lijepo je biti u kući, raditi on line i osjećati se sigurno. Strašno je bilo doživjeti potres. Tužno je bilo otići iz svog oštećenog stana. Strah, tjeskoba, neizvjesnost, iščekivanje, nesigurnost, ostavili su traga u tijelu i psihi s jedne strane života. S druge strane razvio se spokoj u duši i umu sa spoznajom kako je dobro da smo preživjeli. Osvijestili smo sreću i važnost uživanja u sadašnjem trenutku. Zajedništvo, humor iako virtualno, puno dobroga daju. Podrška i oslonac bližnjih, poznatih i nepoznatih, jača vjeru u ljude. Ljudi se vraćaju istinskim vrijednostima i uče novom načinu života. Sve će doći na svoje. Jači smo od svega. Ako kruškin cvijet odolijeva u ovim ekstremnim uvjetima od niskih temperatura, snijega do jakog vjetra, odoljeti ćemo i mi.

Splela kruška vijenac Od svojih grana U obliku srca Iz mog kuta gledanja Poruku mom' srcu Tim oblikom poslala Da sigurna sam Od svakoga zla. Već prvog dana Nakon potresa Kad stigla sam Ovamo Svojom raskošnom Ljepotom Gustih bijelih cvjetića Kakvih nikad do sada Nisam na njoj vidjela Zadivila me duboko. Koja ljepota prirode Života Izgovorila sam glasno Svjesna strahote potresa Kojeg doživjeli smo Strašno. Ovaj prizor mi dušu Hrani i daje nadu Od prvog trena. Cvjetići stoički podnose Nalete jakog vjetra Temperaturu ispod nule Snijeg što ih prekriva. Pahulje ludo lete U svim smjerovima Pokušavajući   se ugnijezditi Na njihove grozdove. Cvjetići samo gledaju Širom otvorenih latica I ne daju se. Bivaju u svojoj ljepoti I čekaju bolje vrijeme. Usprkos zimi, snijegu, Vjetru, potresu i Nevidljivom virusu Čvrsto se drže U zajedništvu sa Malim zelenim listićima. Smireno mi šalju Poruk...

U prividnoj misli osjećaj se javi možda sam u pravu možda trebam reći nešto mnogo veće od sna ili jave. U žutilu svega općenitog ono će mi donijeti stihove nježne poput nebeskog svoda. Slušam unutarnjim uhom i čujem sve što trebam na valu ovog života. Stih se javi. Baš je lijepo postelju mu u obliku pjesme pravit'.

Muzika mi srce dira Vraća me u sretne dane Elvisa Presleya i mog Tinejdžerskog doba. Samo uzbudljiv život i Vrijeme ispred mene Pupali su kao ruža U proljeće. Desetljeća su prošla Brzinom stvaranja Ruže iz pupa. Njene latice Primale su kišu I sunce U čaroliji života Dale su opojan Miris vjetru Što ga dalje nosi…

Uvijek sam hodala Otvorenog srca Bez granica Nikad nikog' Nisam mrzila Drugi su me Komadali Ja sam se Krpala Kako sam Znala S vremenom Puno sam Toga naučila Spoznala ljude i Njihove duše Naučila postaviti Granice Srcem i dalje Volim ljude No koji puta se Riječima branim Nekad je riječ Bila svetinja Danas je često Ubojito oružje Gdje iz usta puca Po drugom biću Riječi protiv istine I ljubavi Ruše mostove Dobrih odnosa Među svima Neka riječi budu Poticajne, odmjerene Neka od njih Rastu krila Osjećaji ljubavi Punine i slobode U srcu da se Osjete i kao val Topline Prekriju nas sve

Dragi moj Anđele Prenesi mojoj kćeri Da ona sazna Koliko vrijedi Kao kći, žena i Umjetnica Da ništa ne mora Na sebi mijenjati Da se voli Takva kakva je Da se ne mora Dokazivati, već da Bude ono što je Da bude sretna Otpusti prošlost Povrede koje su joj Nanijeli drugi Da im oprosti i Da živi sada Neka gleda iz Drugog kuta Dragi Anđele njen Pomozi da ona Pogleda u sebe Da vidi tu ljubav Ljepotu, sreću Da nauči bivati i Iz bića djelovati Svjetlost joj U misli šalji Anđele njen dragi Prekini sve Negativne veze drugih Koje su je obuzele I na kraju neka zna Da je volim Srcem cijelim

Anđele moj Čuvaru mili Zoranovog anđela Čuvara zakrili, Zamoli Da mu iscijeli srce, Biće i tijelo. Mir Da mu obavije Bijes i buku Kao val blaženstva Da ga preplavi Da bude opet Onaj moj dragi Pun poleta Humora, sreće Mekanog srca, Zdravog tijela i uma. To te molim Cijelim bićem I srcem svojim. Još te molim Da Andreinog čuvara Nježno dotakneš I potakneš Da ju prati U stopu i Pazi na nju Kao dragulj Na dlanu Da joj istinsku Volju Vjeru i ljubav Natrag U njeno srce vrati. Neka oni pozovu Druge anđele čuvare Te zajedno U što većem broju Pomognu vratiti joj Svrhu u njenom Životu To te molim Dragi moj Anđele čuvaru I zahvaljujem na Uslišanoj molbi A mene i dalje Čuvaj I nerazdvojno Prati .

Ni u snu Ni u javi Jer se još nije Pojavio pravi A kad se on pojavi Radit ćemo sve Kao mladi Ljubit' se i grlit' Ležeći na travi Moj duh je Stvarno mladi Punim se osjećajem Dubokim Moć koja me vodi Sila koja pokreće Gura naprijed Ne zna za vrijeme I godine Samo energija Tu je i umna Namjera Zahvalna sam I volim i Strpljivo čekam Pravi trenutak Da me ljubav Zagrli i poljubi

Koja tišina grada Vidi se da korona vlada Niti jednog auta na parkiralištu A nedjelja popodne je Nebo bez oblačka Zvuk aviona visinu para Sva sreća sunce nam Toplim zrakama nadu vraća Na svojoj terasi U tišini i miru Uz gugutanje golubova U neposrednoj blizini Nakon finog ručka Nazdravljam Vam svima Čašom bijelog vina Dok sunce ne zađe U apstinencijskoj sam karanteni Od svih medija i vijesti Samo prirodne obavijesti Slušam i gledam oko sebe. Živjeli i dobro mi bili Vi i Vaši bližnji!

Vrijeme je danas zastalo, usporilo Boje su dobile okus i teksturu Zrak je dobio miris i čistoću Jelo puninu i finoću Želje su udovoljile trenutnoj realizaciji Zadovoljstvo ispunjava mozaik emocija Korakom lakim stiglo je u prirodi i u nama Proljeće Neki su htjeli dostići brzinu sunčeve svjetlosti Stiščući papučicu gasa usporenim ulicama grada Turiranjem motora parali bi krvotoke prolaznika Bakice sa djecom zastale bi negodujući Sunce obasjava lokve i mokre ulice Dječje nožice u gumenim čizmicama Željele bi ostaviti trag Na blatnjavim rubovima nogostupa Majke im nježnim glasom razuma Uskraćuju to iskustvo ostavljanja Otisaka stopala Pokazujući suhe dijelove pješačkih staza Na uštrb sretnog gacanja i blatnjavih čizmica Upravo se uz proljeće rodila Još jedna frustracija U slobodnoj šetnji dječjih koraka

Toplinu sigurnosti Melem pouzdanja i Povjerenja Bezuvjetno prihvaćanje Koje skida štit Od povreda i Razočarenja Nježnost, strpljivost Pažnju i zahvalnost Svi trebamo Više ili manje Život je tako jednostavan No ljudi ga Vole zakomplicirati Samo mi reci Da me voliš Kukavice I ne kompliciraj Život više…

Nježan zagrljaj I toplinu oko vrata Mir i sigurnost imam Dok koračam Stazom svog života Pažnju i podršku Za ono što radim Pregršt ovlaš poljubaca Usput u hodu Kad susretnu se Naša tijela onako Slučajno Dok radim ono što Volim Želim Što ti mogu dati Ljubavi Živote Da budemo Ispunjeni oboje Što je to Što fali tebi Meni I što mogu sada Dati Kako popuniti Tu rupu Koja tišti U magli zaborava Zaborava života Iz djetinjstva