Preskoči na glavni sadržaj

Promocija međunarodne zbirke Najljepše ljubavne pjesme


Pod Mirnim krovovima održana je promocija Najljepše ljubavne pjesme u izdanju Kulture Snova i urednika Zdravka Odorčića. Ova zbirka ljubavne poezije 200-to je izdanje KS sa 157 izabranih autora od prijavljenih 230. U njoj se osjeća sinergija ljubavi koja se širi na cijeli svijet .

Moje pjesme zastupljene u njoj:

Početak ljubavi


Kosa tvoja miriši na sijeno
Oči tvoje previše su gledale u nebo
Gubim se u njima i razum gubim
I jedva čekam da ih ponovo vidim.

Svo vrijeme i sve aktivnosti
Samo su fasada za ono
Dok te ne vidim,
Ruku svoju u tvoju da stavim
Nježno te poljubim i zagrlim.

Pripijena uz tebe
Neki poznat miris prirode ćutim
Omađijana njime, dobro mi je.
Uvukao si mi se u kosti.

Kad sam s tobom
Ništa drugo ne postoji
Moje srce postalo je tvoje
Lagano ne znajuć' zaneseno
Koračamo u budućnost svoju.


Ti znaš

Ti znaš da te volim, zar ne?
Iako ti to ne govorim
U dubini duše valjda znaš
Da ću učiniti za tebe sve
Ako me lijepo zamoliš.

Ima dana kad planem i
Ljutim se na tebe, al'
Brzo se ispušem i prođe me.
Nisam zlopamtilo i ti to znaš,
Iako često me testiraš.

Ti znaš da te volim, zar ne
Naše ceste su dosad išle skupa.
Sad nam je još jedino isti smjer
A prijevozna sredstva su druga.

Dokle ćemo moći tako razdvojeni
Ponekad naći se na nekoj točci puta,
Biti dovoljno zadovoljni i sretni
Da ne tražimo ljubavi drugdje.

Slobodan si strijelac u znaku.
Nikad te za uzde nisam držala
Jer ljubav voli slobodu; sad te
Čak volim više i razumijem.

Znam da tražiš ono nešto,
Čar života i slobodu, jer znaš
Da sve je prebrzo prošlo i
Nisi stigao upoznati cestu.

Ti znaš da te volim, zar ne!

Ljubav pjesnika


Kako je lijepo biti pjesnik
Biti slobodan u umu i voljeti
Voljeti sve i svakog i širiti mir i ljubav

I biti ljubav svakom slovu i riječi
Biti ljubav sebi i drugima
Širiti je krvotokom, stanicama,
Zrakom, porukama, pjesmama, pričama

Njome puniti baterije sebi i drugima
I nesebično dijeliti disanjem,
Pisanjem, u živo i internetom

Kako je lijepo biti ljubav nekome,
Davati ljubav drugima i ništa ne očekivati
Samo u tom osjećaju ljubavi uživati
I bivati
I širiti mir i dobro na zemlji cijeloj

Kako je lijepo biti pjesnik
Biti voljen i voljeti sve živo





Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe