Preskoči na glavni sadržaj

Uz miris mora

Autor




Udahnula sam miris mora
Na terasi zagrijanoj od sunca
Dok ono se na obzoru spušta i
Tek sad me miluje po koži.
Dašak lahora pri kraju uzavrelog dana
Ni sama ne znam otkud,
Donio je miris mora tu oko mene.

Jučer sam se s njim opraštala,
Valjda mi se zavukao pod kožu.
Sad dok slušam cvrkut lastavica
I drugih ptica,
Osjećam toplinu sunca na licu,
Lahor me mirisom mora nježno
Dira.

Zvuk okolnih klima, kao morske lađe bruje
Mora da sam umom ostala u Rovinju.
Osjećam miris mora,
Čujem galebove kako klikću,
Cvrkut drugih ptica,
Miluje me sunce spuštajuć' se
Iza zida iličkog kafića.

Osjećam miris mora,
Paralelnu stvarnost dva grada
To pruža samo moja
Na vrhu krova frankopanska terasa.
Večernja zvona crkve Sv. Vinka
Ne mogu nadjačati jasnu pjesmu
Cvrkuta kosova i drugih ptica.

Sve polako utišava iza 20h
Samo vjetrić sad već hladniji dodiruje me.
Miris mora još me uvijek dariva, a
Znatiželjni vrabac brzo sa krova prhčući odmiče.
Uz miris mora
Još jedan dan se kraju primiče.

Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

Autor
U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...
Pročitajte više

Tebi grade mili

Autor
  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...
Pročitajte više

Pazla mozaika oproštajnih susreta

Autor
  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...
Pročitajte više