Mirjana Nova

Fućka mi se sad za tijelo Glava odmor traži. Pola sata biti ću u horizontali! Poslije ručka, dobro dođe Jednom i drugom. Opuštanje mentalno i fizičko Baš je korisno i slatko. Na pola sata nedostupna biti ću svima. Ugasiti mobitel, na to imam pravo. U tišini odrijemati, napuniti baterije, Pa krenuti dalje u nove pobjede.

Ovo druženje bilo je svojevrsno pročišćenje, prepoznavanje dijelova sebe. Poklonila sam ti svoje dvije knjige, a primila tako puno pozitivne energije. Sve je sjelo na svoje mjesto. Podijelile smo znanja na dubljem nivou i otvorile srca puneći ih nečim čudesnim. Na samom ulazu dočekalo me veliko srce na podu, no tvoje srce i duša pravi su poklon za mene. Tri sata druženja proletila su kao tri minute. Fini čaj od jabuke, štrudl od jabuka i liker od pistacija bili su nešto jako fino i zdravo za moje tijelo. Ali ono važno, naša energija vibrirala je na istoj frekvenciji naših emocija prožetih nitima isprepletenim prošlim i sadašnjim događajima. Kao da nas vrijeme nikada razdvojilo nije, sastale smo se sada zrelije, svjesnije i očito jedna u drugoj našle dio mozaika svog života. Nisam ti se pošteno ni zahvalila na tvom gostoprimstvu kad sam vidjela da se bliži pola noći. Hvala ti za želje za sretan put. I bio je. U 0.05 h već sam bila nadomak kuće. Kad sam fotograf...

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

U danu odlaska U tom trenutku obilaska Osjetila je tugu moju I izvela savršeno čudo Onako nemoguće kako samo Priroda u takvim trenucima umije. Poklonila mi znak ljubavi, Utjehu i tračak sreće za put Kroz nadolazeće dane Do ponovnog susreta nagodinu. Dug je to period. Snimim par fotografija, Onako za uspomenu. Kasnije sliku dam izraditi I više o tom ne razmišljam, Već je onako dragu U džep notesa pospremim I svaki dan gdje god idem, Sa sobom je nosim. Povremeno je vadim I u osami gledam; Čitam iz njenog srca poruke Kao kad ciganka ti iz dlana gata. Jednog dana sine mi ideja – Bit će to naslovnica moje Nove zbirke poezije. I bi… Ruža me vodi kroz Sve ove dane. Gledam je na tvrdim koricama: Nije tako sjajna kao na fotografiji, Ali tek sada primijetim Kapljice na njenim listovima. Pa zar je moguće? Ruža je kapima tugu iskazala. Koliko se sjećam, Sunce je blago tog dana sjalo Sredinom jeseni nedje...

Ljubav u tami, Ljubav u snu, na plaži, Ljubiš mi ruku kao dami. Naša mladost priča o tome I ničeg se ne srami. Energije tu puno ima, Skrivenih želja i potreba. Iskre frcaju na sve strane Dok miluješ me dragi. Um upada u trans, Tijelo sluša pa se zagrijava; Srca kucaju ko luda. Dišemo ko jedno ćuteći Opojan miris jedan drugog, Odlazeći zajedno u blažene vrhunce, Mili Bože.

Danas je novi dan. U zraku se osjeća ljubav. Čak se i sunce kasnije probudilo Ali zato sja jače i grije naša usnula srca Da ih razbudi, razbuca, Otopi maske koje su do jučer bile glavne. Dolje maske, gore srca, Ljubav nek se proširi svuda! Sretno nam Valentinovo uz gore srca, Jer ljubavi se ne možemo sakriti, Ona je svuda! Ona će nas na neki način uvijek naći i dotaći. Uhvatimo se za taj „tač“ i vozimo dalje Jer sami smo taj život, taj put i ta ljubav. Mi je dajemo drugima i Drugi je daju nama.

U KULTuri   sNOVA   u Kulturnom Centru Mesnička, osjećam se ko' doma. Jer ste vi sanjari dio duše moje. Toplo ste me primili, zahvaljujem se uredniku Zdravku Odorčiću. Vesna, Oka, Diana, pršte od energije i kažu za sebe da su malo živahne… Odmah me u svoj trio primile. Ana, Marijana, Ljiljana, malo su mirnije, al' svejedno brzo su zahtjev za prijateljstvo poslale. Vesna, Borna, Luka, Fran,… toliko dobrih duša među vama ima. Ja se jako dobro osjećam tu s vama. Svatko svoj izričaj ima, svi volimo slušati jedni druge, uživati, pomalo se diviti i nevidljivim nitima širiti energiju  poezije. Ima još nešto što vam želim reći i to je doprinijelo mojoj sreći. Prvi puta kada sam došla u prostor Kulture snova obuzeo me neki osjećaj pozitivno čudan, kao da sam oduvijek ovdje i da tu pripadam. Odlazeći doma sjetila sam se da mi je otac kao mladić stanovao tu u Mesničkoj na broju 12 samo na prvom katu. Mama i on su se tu vjenčali i svoj zajednički ži...

Ono kad te dva dana drži cmoljavo raspoloženje, šta drugo nego napisati Suzu iz njene perspektive. Želim vam sunčan i radostan dan ma gdje bili! Suza se uzmeškolji u crvenom oku, Brzo oprosti od dijela sebe, Nečije ljubavi, prošlog i sadašnjeg vremena. Ništa više neće biti isto, pomisli i Odgurne se od ruba oka, Ostavi trag na licu sa zapisom Sjećanja svega dosad. Sigurno i sretno kotrlja se, Brzinom misli hvata slike iz prošlosti, Zadrži dah da sačuva formu prozirnog kristala Punog nade tonući u ponor novog života. Oprosti se od svoje prošlosti Kroz nadu slobodnog pada i Završi na podu.

Prihvaćam breme života Svjesnošću tuge i ljutnje Duboko zakopane unutra. Mičem tu sivu koprenu, Ne treba mi više. Bacam je u vatru. Želim se zaogrnuti plaštem Natopljenim bojama ljubavi, Mjesečevim zrakama blaženstva, Iskrama istinske radosti Vjerno njegujući Vrijednosti svoga bića. Znatiželjno živjeti trenutke U kojima ću upijati, pamtiti, Davati i primati, prepoznavati, Omogućavati rast sebi i drugima. Iz pepela nek se digne ljubav Kroz veliku magiju u meni.

Noćašnja kiša i duboki san Isprali sve zabrinutosti i strah van. Nema smisla ljepotu života Tako živjeti, Tjeskobno o sutra misliti Kad sve se na kraju Dobro završi. Sami si priskrbimo Dobro i loše Svojim mislima Mučeći dušu i tijelo Uzaludno. Povijest je puna Patnje i rata Kroz generacije Ljudskog uzdizanja. Da se ne zaboravi ljudska patnja Povijest kaže. Ljepota prirode, Njeno savršenstvo i Odraz toga u nama Nek odagnja Kontrolu i tamu U nama i vani.