Lakoća postojanja
Pluća su mi puna ljubavi
A u šalici od kave opet vidim srce.
U mojim kostima živi srž od ljubavi.
Čak i otisak od žličice ostavlja trag srca
Pa i neko slovo…neki trag…
Samo nebo zna…
Bez obzira na kišu,
U mom biću vlada mir.
Od rominjanja kiše
Čujem prekrasnu muziku i
Kao da mi kaže:“Budi tu,
Miruj, uživaj i uđi u sebe,
Dozvoli da te preplavi sreća.
Osjeti je, udahom osvijesti,
Malo zadrži i izdahom izbaci.!“
Ta čestica sreće nek se dalje kreće
Te svakog kog pogodi, valom preplavi,
Duboko transformira i neprimjetno i polako
Lakoću postojanja i življenja podari.
To želim svima a ne samo bližnjima!
Jer svi smo jednako vrijedni,
Stvoreni iz ljubavi i
Ljubav nas prati dok smo živi,
Samo treba znati osvijestiti sebe i to.
Na nama je da učimo i rastemo
Kao cvijeće i drveće i sve živo
Koje svoju svrhu ima, a
Svemir će nam podastrti put, dati putokaze,
Poslati ljude i događaje u naše živote
S namjerom da nam ispuni
Davno skrivene želje!
