Mirjana Nova

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije

  to tijelo nisam ja no svi me kroz njega vide već onaj 21 gram što u komori srca živi iako me tijelo omeđuje ovi grami mi život određuju lijepo se duša pobrinula preko ovog sada tijela da dobijem sve što mi treba malo više pažnje ljubavi, strpljenja manje rada više   vremena za sebe manje straha više povjerenja u život opustiti se treba otpustiti staro dopustiti novom da bude ono najbolje sada

    ovo sam tijelo i onaj 21 gram što me sa Tobom povezuje   prvo me omeđuje a drugo nek' me vodi na preostalom putu do susreta sa Tobom   ovo tijelo je u božanskoj normi dok noću spava il' se odmara   tirkizne boje daju mu kroz sanje sigurnost i zdravlje vraćaju ga na početne postavke gdje sve je dobro i sigurno   osjeća se voljeno jer je Tvoje dijete Bože

  jutros me radost probudila ušla je u sobu u obliku maglice žućkaste boje   ljepota iznenađenja nježno se prelila u cijelo tijelo bijeli oblak kao dah života gledao me kroz osmijeh   hipnotička energija digla me na noge uspravljeno tijelo činilo se višim lebdećim korakom došla sam do njega   ruka je razgrnula zavjesu otvorila prozor radost se raspršila u tisuće svjetlosnih čestica   radost života u prisutnosti kao satenska traka ispreplela je svjetlost koja me odvela u novi dan