Mirjana Nova

  moj si bijes moja ljutnja zimska moja slabost proljetna moja bol ljetna znam da si tu osjećam te i prihvaćam nikud ti neću pobjeći dok ti sam ne odeš od mene u trenu kad me više nećeš prepoznati

  Jača sam od svega jača od željeznog kaveza rebara što zatvara dah; kroz pjesmu kao dodir leptira   Jača sam od frkanja skolioze i navoja između krila što neda da sloboda kroz stih se vija; pjesma kao poruka Fb prijateljima da još sam tu i živa   Jača sam od novonastale crte granice polja kroz koji se svijet probavlja; kroz pjesmu koja vjeru u bolje sutra ima   Jača sam od one niti što me od invalidskih kolica dijeli; kroz pjesmu koja je tkanje ljubavi i svjetlosnih niti što me vode u život novi   mudrost, snaga, ljubav, svijest ovog iskustva nek' me vode za moje najviše dobro i dobro svih mojih; pjesma kao melem protiv svih boli  

  kad bi tvoj šum čuo naše boli kad bi tvoji vali isprali patnju u krletci naših tijela kad bi tvoje kotrljanje kamenčića ispralo sve bolne rastanke kad bi krik galeba odnio svu osamljenost i strah odbačene djece kad bi tvoje školjke čule tugu crkvenih zvona kad bi harmonija zrikavaca zaustavila rat u Ukrajini kad bi ptičja rapsodija smanjila težinu naših života kad bi i najmanji povjetarac skinuo terete sa naših ramena a kiša isprala sva uvjerenja koja nam više ne čine dobro morski žal bio bi raj gdje bi naša srca titrala u skladu sa svim živim bićima

  Želim ti radost srca želim ti puno sunca zrake neka brišu sve brige iz uma.   Peglaju bore tvoga lica. Želim ti bistrinu misli, kristalnu spoznaju što je pravo a što krivo.   Želim da te nježnost obavije cijelu. Mekoća blaženstva u proljeće ovo, lakoću života neka ti donese.   Uživaj ženo u svakom koraku kreacije svoje duše. Budi sreća na ovom svijetu za sebe i za druge.