Tu si. Prisutan si. Svakim udahom ulaziš, širiš se malim i velikim krvotokom. Napajaš me. Upijam te ko' žedna spužva. Blistam harmonijom i znam, osjećam tu radosnu lakoću bivanja vječnosti u neizmjernom sada, u nepostojanju osjećaja tijela. Zbog tebe sjajim iznutra. Prelijevaš se u auru izvana, zračim nježnim bojama i suhim zlatom. Nekad postanem nevidljiva kada mi to zatreba. U opasnosti i zlu, među rane Tvoga sina skrivam se. Dozvoljavam da preuzme moj teret i molim Ga za otkupljenje. Blagim i poniznim srcem, u miru svoga imena hodam sa njim po cesti svog života. Tu si. Prisutan si svuda. Dio si mene, dio sam Tebe.