Mirjana Nova

    Ušivena ljeta mladosti u jastučiću lavande mirisom snova u mekoći ugode rađaju misli obojane emocijom duge. Nestaju u kockici mozaika života što sjeda na svoje mjesto u Rubikovoj kocki. Iz sutona podsvjesti zaiskre igrokazi s likovima prošlosti dok se pravi suton spušta u jedinici vremena popodnevnog odmora.

    S tobom prolazit ću sve aktualne teme vanjskog i našeg unutarnjeg svijeta, kao i sve točke naših tijela u paralelnom svemiru. Na plavoj cesti iznad oblaka ili bijeloj pjeni iznad tamnoplavog mora vozit će se naše misli, želje i namjere brzinom Tesle ili običnim korakom čovjeka. Uvijek ćemo biti ispred prolaznog vremena u jedinici trenutka nježnog dodira jagodica u osjetu vječnog sada. Sinusoida riječi i misli dodirom će se ispreplitati u lelujavom plesu žutog lišća. Kišu zlatnih nanočestica upijat ćemo cijelim bićem lebdeći našom stazom u vremenu samo za nas našeg paralelnog svemira.