Mirjana Nova

U vremenu  bez pomicanja kazaljki i otkucaja sata kad naša srca kucaju ritmom ljubavi i ponosa   kroz kaskade duša u dvadesetšest redaka puno pjesnika  pjevaju   ti pjesmom voljeni naš grade.   U tvom ranjenom srcu tuga naših srdaca spava. Riječ po riječ, cigla po ciglu obnovit' ćemo te mili grade.   Novim načinom, usprkos svemu. Snažnim duhom, kreativnošću. Šačicom pravih ljudi, hrabrošću. Vraćamo ti stari sjaj Zagrebe.   Neka zvone,  neka se čuju zvona crkvi unutar zelene potkove tvoje slikom, riječju i pjesmom kroz stihove ljubavi nove.   Slaveći Festival na dlanu pjesnici Kulture sNova zagrljaj i podršku ti daju Zagrebe voljeni naš grade

    U djeliću sekunde sve se desi U djeliću sekunde kemija se stvori I spozna se što je ljubav U djeliću sekunde zaiskri u oku I vrlo brzo zaljubljen si u trenu   U djeliću sekunde začne se život I u trenu promijeni se sve U djeliću sekunde donese se odluka Koja onda promijeni smjer U djeliću sekunde mijenja se sve   U djeliću sekunde kapi kiše krenu Već u slijedećem trenu čuje se šum njen U djeliću sekunde zapuše vjetar I u trenu temperatura se mijenja U djeliću sekunde probudi te neki zvuk   U djeliću sekunde uzburka se more I u trenu zapjeni se obala cijela U djeliću sekunde pažnja popusti I porežeš si nožem prst U djeliću sekunde svašta se desi A posljedice traju puno duže   U djeliću sekunde misao dođe i ode I u trenu svjesnost naša odlučuje U djeliću sekunde započne budućnost A mnogi u prošlosti žive non-stop U djeliću sekunde dobro je znati Pravu stvar odlučiti za što  

    Uživanje u životu Uživanje u tijelu Uživanje u vremenu U osjećaju prisutnosti U osjećaju podržanosti U razumijevanju, u Slušanju glazbe za dušu U osjećaju lakoće U neobjašnjivom mirisu U prekrasnom ritmu Kojim svaka stanica Pleše na zajedničku pjesmu   Uživanje u osjećaju sigurnosti U pripadnosti i velikoj radosti U ugodnoj toplini i Osjećaju čuđenja i sreće Uz prepuštanje trenutku Otpuštanju svih misli Vezane za prošlost I u tom kratkom vremenu Što točkica je vječnosti Pitaš se zar to Ljubav se zove I tko to može opisati

    Sinoć su noćni leptiri Pohodili zidnu lampu Na bijelom zidu fasade Posjetom je ljepotu i dragost Unio veliki leptir terakota boje   Tko mi se to putem njega Došao javiti, pomislim u glavi Dugo u noć sam nešto Radila na terasi   Leptir se spustio na podne pločice Pred ulazna vrata i postao neprimjetan Pazila sam da ga ne pregazim Misleći da li će ujutro biti još tu   Odgovor je došao u snu pred jutro Usnula sam čovjeka mom srcu jako dragog Koji već dugo među nama nije Voljenog djeda moje kćeri i oca mog supruga   San me podsjetio koliko je taj čovjek Svjetski poznati i priznati kipar i dizajner Imao ljubavi za sve nas i sve ljude Leptir se družio s nama cijelo dopodne.   Premještali smo ga suprug i ja Na mjesta gdje bi mu bilo bolje Svekru bi bilo drago vidjeti Ljubav i zajedništvo nas dvoje

  Volim taj cvrkut ptica Glasanje raznih kukaca Nježni šum auta sa viadukta   Poniranje u svoju nutrinu Dok ljuljam se u ljuljačci S pogledom na stoljetnu krušku   Mir u meni raste i s njim Tišina je veća Vidim kaskade plodova kruške   Nešto ispod plodova jabuke Još niže srcoliko lišće loze Sa grožđem, brajdu, divlju ružu   Sa ponekim plodom šipka U koritu kraj šternje Zelenilo visećeg ocvalog floksa   Pri samom dnu kaskada Duge stabljike žute rudbekije Izvijaju se smeđim okom prema nebu   Volim dok čitam knjigu U miru i vremenu za sebe Razmišljati, gledati prirodu i nebo   Osjetiti tu snagu, rast i blagost Prirode, gdje sve je na svom mjestu Ima svoju svrhu i zna za što živi   Pogledom u to staro zdanje sjenika U te kaskade plodova raznolikog voća Osjećam povezanost sa svime i   Kao da dobivam podršku i poruku Zbaci taj strah sa leđa I hodi ruku pod ruku s n...