Mirjana Nova

Dolazim ti tiho Sjedam na kamen Osjećam  tvoju blizinu Mislima te grlim i Pričam ti svoju priču Uranjam u tišinu I slušam odgovor Potom osnažena Dižem se sretna i Odlazim životom novim

Razlikujemo se po godinama Starija sam deset godina Razlikujemo se po spolu Ja sam femininum Razlikujemo se po statusu Ja sam nastavnik a ti moj šef Razlikujemo se po ambicijama, Svjetonazoru i tko zna po čemu sve još. Zato ti se nisam došla javiti i Sa malom diplomom pohvaliti. Meni je to uspjeh, dovoljan za taj dan, A tebi je to nisam zadovoljan. Bar je tako bilo prošli puta. I da ne bih iza toga dva dana Loše se osjećala, a u stvari Trebala bih slaviti, Razlike u mišljenjima Daju nam i različite osjećaje, raspoloženje, A time i porive za napredovanje. Samozatajna, kakva sam oduvijek bila, Pohvalila sam sudionike natjecanja, jer Što je to nego još samo jedna pobjeda Na mom i njihovom životnom putu. Biti sedmi u ukupnom plasmanu Od tridesetak škola, Meni je dovoljno, za tvoje ambicije nije. Zato stavljam diplomu i slike na oglasnu ploču Jer to smo mi, naš trud i postignuća, Dio našeg profesionalnog truda, U neče...

Što vidim, što osjećam Dok u mraku bunara Do svojih želja dolazim Tko sam sada ja Žena ratnica - ne Dosta mi je ratovanja Na svim frontovima Žena radnica – ne Naradila sam se za Tri života, tri generacije Molim malo mirovanja Žena majka kraljica – ne Dijete mi je odrasla žena Koja želi mi sreću i Da budem sretna žena Za sreću je potrebno Svatko   neka kaže sebi što Zdravlje i mir u bunaru Na vodi da se ogleda Uz to dvoje zrake sunca Vodu da dotaknu Valovima čestice sreće U visine pošalju Zrakom kao lahor blagi Sve dotaknu Ljubavnim molekulama Sva pluća i sve živo ispune Tko kašlje taj za ljubav Spreman nije i vjere nema Da važno je ono što je Očima i umu skrito Duša vječna duhovna To sam sada ja Koja svoju ulogu Iz nebeskih zapisa ispunjava.

Ući u sebe, ući u sebe Kaže ona, gđa Korona. Odvojiti vrijeme za sebe Naći ono nešto za čim čezneš Vidjeti to, osjetiti, dotaći, Spoznati… u nutrini sebe. Imamo li vremena U zadnjoj minuti do ponoći Kad već čuje se zvuk odlaska prošlosti No to je dobro, jer Dolazi nešto novo, vedro, veselo Kao sve što je na početku. Čini se kao vesela pjesma Srcu i umu nepoznata Tek je treba upoznati i čuti A vrijeme leti, leti… Novi dan, kriška novog doba Već odmiče u nepovrat Ostaci bola starog doba Još se kratko jave Krvotokom dok teku još.

Sunce na prozorčiću zimi Grije lijepa sjećanja na dane Kad' smo bili mali i čeznuli Za možda ovakvim trenutkom. Ljeti uhvatiti sunce u posteljinu Na prozoru i njome se grijati noću Dok oluja i vjetar tminom haraju A ona svejedno fino grije. Uhvatiti podnevno sunce u sobu Širom otvorenih prozora i Grijati se njime u popodnevnom odmoru nakon ručka u beby dollu Uz čašu crnog vina i osjećaju miline Otpustiti sve živo do sad' Biti tu u trenu i Pustiti misli neka slobodno teku Nježno zatvoriti oči i Vidjeti samo Tebe…

Vladavina straha je za nama. Osvijestite se ljudi; moć, znanje, hrabrost, Ljubav spram zemlje i ljudi već je u vama. Otpustite prošlost, podjelu, rivalstvo i mržnju; Pokrenite se za boljitak zemlje i svih nas! U polju beskrajne slobode Gdje anđeli kolo vode Svaki čovjek voli sebe I zna da može još i bolje. Rođeni smo za snagu, rast Probijanje granica, nazaustavljivost Uz ekološku svijest, očuvanje prirode I svih živih bića, imamo znanje i moć Promijeniti život iz temelja. Pali smo ispit, upozorenja slušali nismo; Zemlja se trese, generacije izumiru; mnogi Još uvijek ne vide i ne žele čuti… Počenje novo odbrojavanje, resetiranje… Priroda upozorava i pokazuje svoju ćud Svakoga dana na drugim mjestima No uzalud, dok profit je prvi u umu ljudi. Otvrdnulo srce ljudsko, um caruje zemljom Koja pati i prosvjeduje na svoj način. Sinergija srca i uma pogubila se Kroz zalihe bitcoina i zlatne poluge sigurnosti Koja je sve, samo to ne...

Ujedinjeno polje informacija Mirno sjedim i ponirem u sebe Pažnju mičem sa tijela, stvari, mjesta Osjećam duboki mir U trenu bez vremena i prostora Ulazim u nigdje i ništa U ujedinjeno polje informacija Onkraj vremena i prostora. Mozak i srce rade povezanije Ujedinjuju sva načela Trodimenzionalne stvarnosti. Otvaram prostor, Nadilazim tijelo kroz čistu svjesnost I povezujem se s njim. Dešava se ujedinjenje, ljubav, mir I vjerujem toj energiji. Prepuštam se vrtlogu kreacije, Osjećam tu povezanost s čistom sviješću. Sada vrtlog sam svoje budućnosti, Otpuštam sve prethodno, Ništa ne postoji dok blaženstvo, mir Ili sreća obavija me cijelu. Stvaram onkraj prostora i vremena, Ne znam kako, samo sam u prostoru Ničega, kroz namjeru izričem želju. Inteligencija koja voli i podržava Stvara promjene, nosi snažan signal Koji stvara promjene u našoj biologiji I našem životu.