Mirjana Nova

Baš je dobro Zadnjih par dana Iako vrijeme leti Nešto baš dobro Osjećam oko sebe. Od Velike do Male Gospe Kada mi je rođendan To mi je najljepši Period u godini. Duša mi je puna Srce osjeća ljubav Um sniva planove Sreća oko mene caruje. Možda se planovi ostvare Duši zadovoljštinu priušte Srce da zatitra od sreće Jer ljubav je svuda oko mene. Magnolija u vrtu grli čempres Sve više i jače Trava je zelenija no ikad Iako je vrelina ljeta.      Sve se dobro posložilo U mom životu i baš je dobro Što su pitanja i dileme ostale Na raskršću iza mene. Baš je dobro Punina me osjeća i vodi Znam što radim Da svima bude dobro. Baš je dobro Osjećati se dobro, voljeti Biti voljen, mudar, sretan I znati što je dobro.

Današnji dan s brojem 13 već mi je od ranog jutra puno toga pokazao i osvijestio: kako u istom trenu mogu biti opuštena i napeta, sretna i nesretna, zadovoljna i zabrinuta; griješiti školski za primjer i na tome odmah životno učiti; ispunjavati si male želje, birati, na tren uživati, a poslije se opet pitati kako dalje. Kako se opet mijenjati i dokle tako? Već sam umorna od truda i pomalo od ovakvog života. Pitam i molim Svevišnjeg nek' mi pokaže kako i da prepoznam znakove i znam krenuti na novi način. Svoja dva najmilija bića prepuštam Njemu, a meni nek' pokaže put do njihovog srca. Amen! Danas je takav dan. Mentalno udišem prvo ljubav za sebe, a onda za njih dvoje. Danas uzimam i dajem, plačem i smijem se. Vani je visoka temperatura i sparina. Dan kad se vrijeme i moje raspoloženje mijenja. Dan kad više trebam nego što mogu dati. Zato svjesno dišem i gledam ptice u letu. Punim se ljubavlju i mirom sa svakim udahom. Volim se ponovo pomalo i p...

Danas trebam pomoć čete anđela. Anđela oprosta da oprostim sve uvrede koje su mi srce ranile; Anđela razuma da se dobro od zloga znam braniti. Anđela tješitelja da me krilom zagrli i u trenu smiri. Anđela ljubavi da s njom i dalje hodim Anđela iscjelitelja da iscijeli moje bližnje Anđela dobroga savjeta da mi na uho šapuće Anđela vodiča da me najboljim putem vodi Anđela svjetlosti da mi osvijetli ono što  trebam vidjeti. Anđela brzine i preciznosti da mi pomogne u obavljanju dnevnih dužnosti. Anđela volje i upornosti da dovršim sve što želim s lakoćom i na vrijeme. Anđela veselja i zabave jer to mi sve jako fali. Anđela prijateljstva da stalno bude sa mnom da sam najbolja prijateljica sebi i drugima. Anđela mira i sreće da sam dobro bez obzira na okolnosti i u mojoj blizini da svima bude dobro. Hvala anđelu čuvaru što me budno čuva i pazi i mojem vodiču što je sa mnom. Hvala vam svima što su moje...

Ako imam tu sreću da se budim s njime Ne propuštam te trenutke pozdrava i divljenja Dok mi mijenja pred očima jutarnje palete boja. Veselim mu se dok me škica iznad oblaka Te me svojom zrakom miluje i podigne mi raspoloženje. Oko podne kupamo se zajedno u moru Okrenuti uvijek jedno prema drugom i Ljubimo se strasno kroz trepavice. Poklanjam mu cijelo svoje biće, Ispreplićem ga i stavljam u svoje stihove I na fotografije; Zahvalna sam i sretna što ga mogu Dijeliti sa svima. Hodam s njim pod ruku poslije podne Sunčanom stranom ulice Naročito u jesen i zimi. Sjedim mu u krilu obasjana njime Na fotelji ili stolcu u kafiću Dok mi nježno šapuće djeliće neke svoje priče. Volim se družiti i stalno biti s njime U prikladnim trenucima za mene. Uživam kad imam čast gledati sa ljetne pozornice Zvane plaža, njegovu jedinstvenu izvedbu zalaska. U meni se tada stvaraju neopisive razine pozitivnih emocija Koje su mi najljepši poklon do ...

Imao si je, a nisi imao Ostao si bez nje, Ostao si sam A mislio si da nisi. Što mi uopće znamo, A što mislimo da znamo. Bio si srčan, a Pio si tablete za srce. Druge su ti davale mrvice, A tebi je to bilo sve. Razletio si se na sve strane Da mnogima udovoljiš, Samo sebi ne. Da li si uopće znao što želiš; Toliko si bio za sebe skroman. To se pitam, Jer preslika sam tvoja Oče moj.

Čista sam i prava ljubav Udišem ljubav Krećem se kroz ljubav Čujem samo riječi ljubavi U svemu vidim ljubav Prepuštam se ljubavi Da me nježno vodi I često mislim na ljubav Ljubavlju se liječim Hranim se ljubavlju Pijem samo ljubav Ljubav mi daje nadu I svjetlost u noći.

Tko je tu da mene usreći Ili i to moram sama. Ti si mi dosad bio lekcija. Usrećuješ ti mene stvarima Al' ja bih malo istinskog tebe Kao onda kad smo bili mladi. Da me stvarno vidiš, zamijetiš, Da mi kažeš koliko ti značim Da mi nježno šapatom Lijepe riječi koji puta kažeš. Da mi nježno dodirom pokažeš Koliko sam ti draga Da mi lijepom gestom daš do znanja Da me još voliš Ako to ne možeš da izgovoriš. Da mi poruke pišeš i kad ne treba Tako da znam da misliš na mene Da me koji puta nazoveš Tek toliko da skratiš vrijeme Dok me na pragu kuće ne ugledaš. Ja bih malo ovih primarnih stvari Htjela od tebe, nije to teško No dok ja to tebi ne dam Bojim se da bi se nebo moglo srušiti I ja čekajući, duboku starost dočekati Kraj tebe, a sama sa sobom. Ima jedna mala stvar Sreću si ugraditi u vene Anesezirati emocije kad si uz mene I živjeti dan po dan sama uz tebe.

Skoro svaki dan na plaži kamen bilo da je sivi, bijeli ili čak plavi, konture srca nekog ima; bilo da je malo, tanko, srednje, ovalno ili veće glatko i pravilno.  Ovdje na čarobnoj plaži s prekrasnim pogledom na otok Ugljan valovi puni ljubavi pričaju svoju priču. Poljupcima bijelom pjenom obalu obasiplju, šumom svojim skladaju najfiniju muziku koju samo uvježbano uho razumije. Zato su tu svi zadovoljni i uživaju. Svaki kamen je dragulj mali, jedinstven, s potpisom, poseban i svoju prošlost ima. Drveće i grmlje ovdje na čarobnoj plaži posebnu ulogu ima. Nije samo zelena oaza iz daljine, zaklon cvrčcima, pticama, vjetru igralište, već dnevne sobe i kućice za nas ljude i kućne ljubimce. A tek miris mora i miris bora koji se isprepliću i igraju skrivača oko svake grane, iglice, češera i lista. To je ona čarolija koju udahneš čim iz auta izađeš i nogom kročiš na travu i pijesak, a sa svakim korakom prema plaži bijeli kameni svih velič...

Oprosti mi Bože za sve strahove I ružne slike u glavi koje mi podsvjest pravi. Obriši sve te slike i pokidaj te negativne   niti Da sjene više ne postoje u umu mome. Hvala ti na tome, a ja ću nadalje Paziti na misli svoje i njihov tok Da polako iznova rastem svjesna svega Snažnija no ikad, mudrošću prosvjetljena. Rukom pod ruku, lagano i skladno Koračam sa sadašnjim trenutkom i Tobom Koji mi samo ljubav daješ, Poklanjaš najbolje od svih i svakog. Ja bivam nanovo rođena iz vlastitog tijela. Hvala Ti Bože na novom ruhu, mislima i tijelu. Mogu biti što god poželim Ljubavlju obavijena, prožeta njome. Veselo koračam srećom ispunjena Dotičem srca na svom putu i činim ih sretnim.

Ako sam ti sunce, grijat ću te Ako sam ti najsjajnija zvijezda, vodit ću te Ako sam ti mjesec dragi, put ću ti obasjavati Ako sam ti zvonka pjesma, srce ću ti razgaliti Ako sam ti biserna kap kiše što na grani visi Ushit ću ti dati Ako sam ti more plavo, držat ću te k'o na dlanu Ako sam ti lahor ljetni, ugodu tvom tijelu dat' ću Ako sam ti vjetar s planine, poruku ti nosim i zovem te Ako sam ti zrak koji udišeš, svaka tvoja stanica Ljubavlju će odzvanjati Ako sam ti misao tokom dana, osmijeh ti na lice stavljam Nek' te sretni trenuci prate na svakom koraku Ljepota života nek' te sa svih strana dotakne A mir i ljubav tvojim venama nek' teku i ispune ti svaku želju.

volim te dok tonem u san volim te dok pišem pjesmu iako ne pišem o tebi volim te dok mislim na tebe volim te jer smo tjelesno slični i što su nam životne vrijednosti iste volim te kad nadopunjujemo jedno drugog volim te kad mi prigovaraš da umak nije gušći i juha više slana volim te volim ovog časa i baš svakog, svakog dana volim te kad zajedno nešto radimo kad misliš na mene i dok ti falim a da toga nisi ni svjestan volim te kad kažeš da to nije ništa a ja bez tog ne bih mogla uopće ništa volim te u jutra snena dok mi tvoja ruka bude jastuk a toplina tvoga tijela nasušna potreba volim te dok spavaš gledajući TV volim te kad me spominješ pred drugima i znam da voliš i ti mene dok dišem voljet ću te sve više dušo moja izabrane duše volim te volim te što te volim volim te, volim te, volim

U suton su oblaci ispisivali moje ime na nebu A labudovi i patke na jezeru, obavijeni tminom, Ostavili trag – tvoje ime. Dok grad se kitio uličnim svjetlima Oblaci su sa zapada munjama čežnje prijetili. Komarci mi se zalijeću pod haljinu Ćuteći vrućinu tijela dok se vozim na biciklu. Dvije djevojke zagrljene sjede na klupici Obavijene mirisom spreja protiv njih. Sijevaju oblaci bez glasa Zastrašivajući istok grada u tmini. Njišem se na spravi lijevo desno   Misleći čeznutljivo na tebe gdje si.    Za kraj u glavi ispisujem pjesmu Dok bicikl čeka s upaljenim svjetlom. Vozim novim asvaltom poznate mi ceste Osvrnem se kratko, kao da žalim za nečim. Ufam se u se i krenem dalje, Svojim svjetlom u mraku obasjavam samoću I čežnju neku. Ipak neki trče u tom mraku. Prvo jedna žena, pa druga. Trčanjem rješavaju tjelesne i umne probleme. Povećavam brzinu na volanu prednjeg i zadnjeg kotača Nelagoda vlada u mom...

Svi ljubav zazivaju, žele, O njoj pišu pjesme, romane I svi od reda prema nekom zakažu U tom pogledu. Zašto ta ljubav nije kao hrana Da se u tri obroka najmanje Uzima svakog dana. Da svatko osjeti kad i koliko je Treba uzeti po svojoj mjeri. Možda je rješenje u zahvalnosti Za sve i svakog, Jer ljubav je u biti u svemu i svakom; Treba znati lijepim načinom Doprijeti do svakog, biti strpljiv, Znati slušati, razumjeti i voljeti.