Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od lipanj, 2019

Čudesni znakovi

Odlazak na plažu nakon smještaja u sobu bio je brz i čudesan. Uživala sam u pogledu na bazen i uređenu okolicu i odlučila sutra ga isprobati. Renata i Mario bili su na ležaljkama pod suncobranom i rekli da je u njemu topla morska voda. Volim toplo. Još jedan razlog da dođem tu. Izlaskom na južnu stranu van iz kompleksa hotela ukazala mi se poznata cesta i sjećanje mi razvuklo usne u osmijeh. Prošle godine tu smo se šetali Andrea, Zoran i ja i baš tu smo u kafiću Popaj popili piće. Ljiljanka, moja cimerica i ja spustimo se dolje na plažu. Malo dalje vidim veliki hlad ispod jednog drveta i odlučim da ću ležati tamo. Usput kod bazena pokupila sam tirkizni ručnik koji će biti lijepa podloga. Nekoliko metara pored nalaze se dva dugačka stola, klupice i stolci koje su zauzeli veseli stariji dalmatinci. Druže se igrajući šah i glasno se nadvikuju i smiju. Usput dok sam spuštala ručnik, ugledam veliko pero, pa malo dalje, odn. kraj   gornje strane ručnika nešto ma...

Vraćam se tebi

Vraćam se tebi Sa šumom vala Sa mirisom mora Sa soli na koži Sa dušom što voli Sa hvatačem snova Sa kopčom u kosi Vraćam se tebi U smiraju sunca Kroz oblak što plovi Kroz dašak vjetra I barku što brodi Kroz zvuk aviona Što s tutnjavom se spoji Vraćam se tebi Kroz cvrkut ptica I glasanje djece Što šeću uz more Sa majkom i ocem Vraćam se tebi Sa sjetom u oku Sa kapima kiše Korakom što hodi I vraća se domu S mišlju na tebe Jel' me još voliš U povratku kući S mirisom mora Vraćam se tebi Sa soli na koži Sa dušom što voli Vraćam se tebi Ljubavi moja

Hrabro srce

Uz puno hrabrosti i pouzdanja Danas sam se prvi puta vozila Sa svojim dragim na motoru. Umjesto Jaruna, mamac su bile Kremšnite u Samoboru. Ok.., tako može… To mi budi uspomene. S druge strane Što to meni sada treba?! Misao o avanturi donekle Istjera strah iz uma. Hrabro srce i sve zbog ljubavi Vrati me u mlade dane. I bez dozvole i bez kacige Vozili smo se neustrašivo Bez obzira na policiju i zakone. Sada um pozove Sv. Mihaela, Osobne anđele čuvare i Mi svi zajedno krenusmo putem zapada. Radost života i mrvica ponosa Preuzmu me prilikom silaska s motora. Skidam opremu i gledam dragog Kako sprema kacige. Shvatim da se odsad trebam Više opustit' i uživat' u životu. Hrabro srce puno pouzdanja Nek' me vodi u nove avanture života.

Vortex i užici

Moja duša danas cvate, raste. Sretna sam jer život je na mojoj strani. Želje i namjere vode me u sigurne vode Gdje realizirat ću snove svoje. Svaka želja na jednom mjestu Izmanifestira jedan korak bliže mom cilju. Slučajan susret obećaje moguće sponzorstvo knjige, A duša me“tjera“ da pjesme dalje pišem. Odjednom osjećam da sam u „vortexu“ I već treću pjesmu danas pišem i sretna sam. Danas je dan kad se dajem, primam, pišem Intuiciju slušam i tijelu zadovoljstvo pružam. Inače sam skromna i znam uživati u malim stvarima Pa na putu kući na kavu i kolače u „Leggiero“ skrećem (jer si to već otkad sam u ovom kvartu obećajem no nikako da to učinim). I tu se srce na tanjuru nakon pojedenog kolača ukazuje Ha, mislim ja-potvrda ljubavi da sam na pravom putu. Voljeti se i male užitke si pružati Dok ne dođu oni puno veći.

Svjetonazor i ljubav

       Moj svjetonazor je pozitivan. Vjerujem u dobro, raj na zemlji I bolje sutra. Nagledala sam se loših stvari, odnosa, Naslušala ružnih riječi, Doživjela ružna djela od djetinjstva Pa do rata. Izgubila sam puno dragih i bliskih osoba, Znam što je zanemarivanje iz Nekoliko područja života. Al sad bi bilo dosta! Već duže vrijeme gledam sve ružičasto, U svakoj stvari vidim ljepotu, U svakom biću dobro I njegovu svrhu. U mom umu je lakoća postojanja, Pozitivna nada, vjera u sebe, ljude i Boga. U mom srcu sreća vlada i Mir izlazi iz mene. Uvijek će biti kiše i sunca, Dana i noći, zime i ljeta, Ljubavi i mržnje među odraslima, Napete politike i loših poteza. Ono što je važno, Moj svjetonazor je pozitivan, U mome srcu mir caruje a u   biću ljubav vlada. Ljubav mijenja i pokreće sve.

Osjećaj lakoće i slobode

Kad idem spavati Pokrijem se nevidljivom koprenom „Začepim“ uši Zatvorim oči I odlutam u Nevidljivi svijet. I tad magija počinje I nemoguće zauzima Svoje mjesto. Ljudi mogu letjeti Kao ptice bez krila I u trenu se stvoriti Tamo gdje hoće. Leteći Iskusiti vožnju na krovu kamiona U društvu sjedeći sa michelinovom maskotom Bez straha stajati na kuli Na vrhu prozora i gledati dolje u šipražje Pretvoriti se u pticu A misliti kao čovjek. Biti ptica-čovjek Trčati šljunčanim puteljkom šume I u trenu se odraziti od tla I pružanjem nogu unazad, Vinuti se u visine Osjetiti težinu, a biti lagan kao pero. Malim nagibom kormilariti po želji I samo gledati kuda ideš Osjetiti strujanje zraka Pazeći na brzinu Ne sjećajući se ničeg Već samo biti Tu Mijenjajući krajolike Isprobavajući vještine Zadovoljavajući znatiželju I odjednom se Probuditi u svom krevetu. Osjećaj lakoće i slobode Da, to je to! To nam svi...

Nova dimenzija života

Sunce me grije, lahor me mazi Zvukovi tišine sidre se u glavi. Oko mene glasanje raznih ptica Zvučnu kulisu prave. Nakratko zaustavljam misli; dišem, Osjećam, opuštam se i bivam, Svome tijelu i umu mir darivam. Dvadesetak minuta živim sreću i blagostanje. Ništa mi ne treba izvana Sve potrebito već je u meni. Mir, zahvalnost, sreća, lakoća postojanja Uz primjenu svjesnog znanja Vode me u trenu u dubine Iz kojih sve nastaje. Talasi mira šire se iznutra Iscjeljujući svaku stanicu Dok blagost i nježnost kroz zadovoljstvo Prolaze svakom mišlju   i daju Novu dimenziju životu. Nova dimenzija života je čarobna. Usudim se ići njenim tokom S velikim pouzdanjem u ishod Svakog vala, jer znam da Iščekuje me samo dobro.

Uz miris mora

Udahnula sam miris mora Na terasi zagrijanoj od sunca Dok ono se na obzoru spušta i Tek sad me miluje po koži. Dašak lahora pri kraju uzavrelog dana Ni sama ne znam otkud, Donio je miris mora tu oko mene. Jučer sam se s njim opraštala, Valjda mi se zavukao pod kožu. Sad dok slušam cvrkut lastavica I drugih ptica, Osjećam toplinu sunca na licu, Lahor me mirisom mora nježno Dira. Zvuk okolnih klima, kao morske lađe bruje Mora da sam umom ostala u Rovinju. Osjećam miris mora, Čujem galebove kako klikću, Cvrkut drugih ptica, Miluje me sunce spuštajuć' se Iza zida iličkog kafića. Osjećam miris mora, Paralelnu stvarnost dva grada To pruža samo moja Na vrhu krova frankopanska terasa. Večernja zvona crkve Sv. Vinka Ne mogu nadjačati jasnu pjesmu Cvrkuta kosova i drugih ptica. Sve polako utišava iza 20h Samo vjetrić sad već hladniji dodiruje me. Miris mora još me uvijek dariva, a Znatiželjni vrabac brzo sa krova ...

Poslanik ljubavi i sreće

Iz ljubavi sam rođena U ljubavi živim Ljubavlju sam ispunjena Ničim se ne silim. Sve je na svom mjestu U ovom trenu, laganini, U svom vrtu sam sada i Želim biti poslanik ljubavi i sreće Kroz pisanu riječ i energiju tijela. Biti ispunjena ljubavlju cijela; Pjevati o njoj, biti čista ljubav Na putu svom i putu drugih. Znati i voljeti to što radim Na radost i sreću svih. Uživati, davati i primati, Voljeti, voljeti i bivati.

Volim te ZAGREBe grade

Volim te tvoje ulice, Događanja i manifestacije, Gornji grad i Strossmartre, Ilicu, kazališta, akademije, Parkove, šetališta, muzeje, Bundek, Floraart; Jarun i Mladost sportski park. Sve kvartove i Novi Zagreb, Sportske objekte, plivališta, Maksimir, Tuškanac, Cmrok, Rokov perivoj, zoološki i botanički vrt. Nebodere, stare i nove zgrade, vile I obiteljske kuće sa vrtovima. Zaljubljena sam u Gornji grad, Ulice njegove, crkve i škole, Livade, parkove, šetališta i domove; Kad je obasjan suncem pred počinak Dok lanterne gore i samo se žute. Volim ga svim srcem Jer tu radim s dušom. Muzika uličnog svirača Dočekuje me svakog dana Osim kad' kiša pada, Suncem obasjane zgrade žarkih boja Kraj zelenila ponosno stoje Odišući tajnama povijesti svoje. Nakon cjelodnevne kiše Sunce nam podari prekrasan pogled. U smiraj dana stvori čarobnu sliku Gornjeg i donjeg grada Koju samo zaljubljene oči vide. Volim uhvatiti ...