Mirjana Nova

    jučer smo bili na ručku ljubavi u Didovoj kući u Šimunima danas je bio doručak ljubavi u Andreinoj kući kojeg je sama spremila kao u vrhunskom restoranu prekjučer smo bili na koktelu ljubavi u Lounge baru The Garden u Zadru u kojem sam srela Helenu bivšu učenicu, dan pred njenu udaju   u šetnjama ljubavi po rajskim paškim plažama iz kćerinih mladenačkih dana i na šetnji mog djetinjstva od Borika do Dikla uspomene su navirale uz najljepši zalazak sunca mirisom mora i lavandi sa okusom soli na koži radost i ljubav neka nas dalje vodi

  dodir zelenila i plavetnila u ljepoti i lakoći u ljubavi u dodiru u pogledu u kretanju u sadašnjem trenutku vremenske crte života jedne strane medalje znanja iskustva idemo dalje uz sunce na našoj strani

  iz straha ne zovem loših vijesti se bojim znam da je boli da neće još dugo izdržati   lijekovi čine što mogu molim se u umu šaljem zlatnu zraku da je obavije cijelu   ništa da ne osjeti samo mekoću oko tijela blaženstvo uma u svjetlosti svijesti   neka bude sa nama koliko njena duša želi

  Blokada jutarnja dnevna večernja do kada i zbog čega ili koga do mene je al' i do tebe skupa smo doma vremena za kreativu sve manje kuhaj, nabavljaj, spremaj, čisti, peri, prošetaj, odmori   kao što nesanica ponekad noću vlada tako blokada zatvorila um možda krene na bolje sa jesenskom scenom za koji dan

  pleše kiša u purpuru sutona žene koja zna sve pleše vjetar u valovima u duhu ljubavi u mirisu poljupca neba i mora u plesnim koracima žene koja zna sve oprašta, pušta i manifestira sve bolje za njega i nju žena koja zna sve

  zatreperi list na udar kapljice kiše sve se zanjiše   sve diše   zatreperi srce poneki puta u raznim situacijama života tlo se zanjiše   dublje se diše   naježi se koža trncima života što nenadano dođu ogrube te i očvrsnu   dublje se diše   misao neuronima sijevne impuls životom krene sve teče ritmom srca u rastu mudrosti procesa prisutnosti   mirno se diše  

  Sve izgleda tako bajno i na prvu jako sjajno I bilo bi, samo … kad bi bili ono što nismo, sa osmijehom a ne suzom na kutu usana tonuli bi u san.   Sve bi bilo tako bajno i sjajno kad bi znali osvijestiti ovaj trenutak sad, zaustaviti vrijeme na stazi života što podastire brda i doline.   Zaustaviti se baš tu sada, spoznati tu točku i stanje i ponizno reći hvala, hvala… Možda bi sjena odšetala u šumu na iscjeljenje a anđeo ljubavi i sreće stavio pero na put kojim da se dalje kreće.   Sve bilo bi tako bajno i sjajno kada bi riječi iz uma dodirima usana čitali, slušali srcem i sve znali. Sve bi bilo tako bajno kad bi dobre namjere vodile do raja među nama.   Bilo bi sjajno kad bi krasnu energiju prirode poravnali sa energijom u nama. Suzu tuge zamijenili osmijehom sreće kad bi to samo znali. Sunce sreće grijalo bi naše odnose i sve bi bilo tako bajno i sjajno.